Poslednje dvije godine prošlog vijeka, koje su počinjale osmicom, protekle su mi i u znaku mog druga Hrvoja Došena Habe. Habo je bio direktor kina, u okviru nečega što se zvalo OOUR Kultura (Teatar &td, Kino SC, SKUC, Galerija SC, Multimedijalni centar SC…), a u Studentskom centru u Zagrebu. Koji su u jednom trenutku uzeli pod svoje družićasti neki ljudi.

Mogla bi se ta grupacija, gledajući iz okvira tadašnje i jedine Partije, u skladu sa sopstvenim predstavljanjem nazvati demokratskom, ili možda liberalno demokratskom. E, u neko doba Habi je na um palo da bi i za Kino i inače bilo dobro da se osamostali glede OOURa. Što družićastima, kojima Habo nije pripadao, nikako nije odgovaralo. Što je, kao i Habina ideja, jednako bilo regularno. Ali su družićasti počeli, prostorno demokratski osporavati Habi i pravo na pravo. I protiv njega pokrenuli (inicirali) žestoku hajku i krenuli. Svim raspoloživim sredstvima, osim, što je valjda toj vrsti demokrata svojstveno, valjanom argumentacijom. Ako me sjećanje ne vara, bio sam jedini, iako nisam baš bio sklon Habinoj ideji, koji im se kako kaže moderni jezik vrlo transparentno suprotstavio. Možda jer sam još mnogo ranije postao osjetljiviji na kojekakve zajebancije. U vrijeme kad sam bio anti svašta- nešto, uz jedinu argumentaciju koja je govorila da to tvrde „izvori kojima se može vjerovati“. Da ih ne nabrajam. I zato sam u novembru (studenom) osamdesetdevete, zajebali se, predložili me, kao nepoznat prošao, iskoristio priliku da „osvetim“ mog druga Habu. Kao delegat na poslednjem kongresu hrvatske Partije, rušio sam i srušio Ivu Družića kao mogućeg budućeg predsjednika. Habo i ja smo i dalje ostali drugovi, pa i kad je kao član HDZ- a postao „gradonačelnik“ Zaprešića i sve, preko odustajanja od politike u koju su ga, naivca, pokušali uvaliti, do danas. Šta god da se događalo, ili šta god da se u drugoj i drugačijoj situaciji moglo događati, ja bih Družića opet rušio.

Kad se prije dvije, dvije i nešto godine pojavilo grafički „ispeglano“ izdanje Novina, na koje su se obrušili posebno savremeni i progresivni tradicionalisti i čuvari svega i svačega, reagirao sam pitanjem – Borut Vild? Reklo mi – pa ja, on je sad u Novinama. Pozvalo ga, zvalo i Mirka kao konsultanta, a pozvalo i Goranku Matić. Pozvalo još jedan broj ljudi skoro pa isključivo po političkoj liniji kao i pomenute. Otvorilo prostor svakome ko hoće. Doduše svak nije htio iz čisto profesionalnih razloga. Mene povremeno zvalo i zove, ili ja zovem samo na kafu idejne, ideološke i partijske bliskosti. I naravno što je mnogo mnogo je. Došlo vrijeme da se stvari dovedu ured. U skladu sa europskim, liberalnim i demokratskim stremljenjima. Da se zaštiti profesija i nadasve vrijednosti kojima težimo. Uz primjenu odgovarajućih i provjerenih metoda. S jorganom od konsultacija i mišljenja.

Čestitamo i ovom prilikom. I na časnom i na legionarskom pokretanju potrebnih i skoro tri godine čekanih inicijativa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari