Najnoviji SM(A)RT plan razvoja saobraćaja (1) 1

Tri koraka napred, deset nazad, to je najkraća ocena Master plana saobraćajne infrastrukture Beograda, SMART plan 2021/2027/2033.

Prepolovljavanje mogućnosti železnice, izostavljanje Stare Pazove i Pančeva iz saobraćajnog plana, najskuplji i najbeskorisniji koncept metroa u istoriji planiranja Beograda su samo najvažniji nedostaci plana.

Kako bi se napravio uvid kako u priči odlučuju eksperti, uključeni su i Englezi. Konkretno kompanija WSP.

Ono što je sigurno, u Engleskoj ne bi ni pomislili na ukidanja železničke stanice u centru, zaobilaženje ili loše pokrivanje najvažnijih saobraćajnih pravaca i gradskih sadržaja kao ni najskuplja rešenja samog metroa. Vrlo brzo bi osim gubitka posla u konkretnom gradu izgubili i ugled.

Nije mali broj multinacionalnih kompanija koje u zemljama trećeg sveta rade ono što nikako ne bi ni pokušali u državama u kojima su osnovane. U ovom slučaju se WSP pojavljuje kao „strani ekspert“ koji aminuje sulude fiks ideje potekle iz napredne kuhinje.

Plan svakako ima i neke pozitivne elemente poput unapređenja mreže biciklističkih staza, pruge za aerodrom i širenja tramvajske mreže, ali i to se sagledava površno i na pogrešan način.

Bicikl će početi da se nešto masovnije koristi tek kada se u odluke o uređenju i održavanju mreže budu uključivali oni koji bicikl svakodnevno koriste.

Kada je u pitanju pruga za Aerodrom, linija se naglo prekida na Novom Beogradu bez prelaska na drugu stranu Save i približavanja centru grada.

Naime, na drugoj strani Save se nalazi dve trećine stanovnika, a u centru većina onoga što je turisti i posetiocu interesantno ili korisno.

Ukidanje prilaza Aerodromske linije preko Starog železničkog mosta Savskom trgu je napredni novitet. U suštini degradiranje postojeće infrastrukture.

Ako ćemo o materijalnom interesu onih koji forsiraju Beograd na vodi, izostavljanje te železničke veze je protiv svih materijalnih interesa uključujući i njihov.

Kad je u pitanju tramvaj, predviđa se širenje mreže ka Višnjici, Vidikovcu, Mokrom lugu, Tošinom bunaru, Bežaniji, Surčinu, kao i povratak tramvaja na Terazije i u najstroži centar Beograda.

U osnovi, to nije pogrešno, jer evropski metro gradovi Beč, Sofija, Varšava, Prag, Budimpešta, Bukurešt, Amsterdam, Roterdam, Minhen, Brisel imaju neuporedivo razvijeniju tramvajsku mrežu od Beogradske.

Međutim, širenje tramvajske mreže ne nudi rešenja za slabosti postojećeg tramvajskog sistema.

Da se vratimo na najskandalozniji deo, a to je metro.

Kažu, „linija sever-jug je važnija od linije istok-zapad“.

Naime, skoro sva naselja Severne Šumadije su nastala na brdima. To je bez nekih prevelikih super nauka posledica iskustva i zdrave seljačke pameti.

Kako se kasnije razvijala nauka i inženjerstvo, nastao je čitav sistem novih planski građenih naselja koja izbegavaju rupe i udoline Šumadije, od Višnjićke banje do Novog Železnika preko Vidikovca, Miljakovca, Banjice, Medakovića i Mirijeva.

Doline su birane više za saobraćajne i industrijske sadržaje, parkovske i sportske sadržaje, a u određenim slučajevima ekološko-sanitarne zone.

U tom duhu su i prednapredni metro planovi pratili taj stambeno i sadržajno najvažniji deo Beograda na brdima.

Tako je ta linija sever-jug išla duž sredine grebena od Banovog do Petlovog brda, kod Sajma imala dodir sa dolinskim saobaćajnim koridorima, pa Prokop, Slavija, Trg republike, odnosno po obodima „Savskog amfiteatra“. „Savski amfiteatar“ u stvari čine brda, koje su „tribine“ oko poluukroćene močvare danas poznate kao „Beograd na vodi“.

Ta njihova „prioritetna linija“ brda dodiruje samo na Banovom brdu i Trgu republike. Sve ostalo su šumadijske nizine, preskupe i nepogodne kako za podzemnu gradnju tako i za visokogradnju. To ne znači nemoguće, već uslovljenost sistemom pratećih projekata u sistemu sve ili ništa.

Beograd na vodi je sporan po mnogo osnova, ali da se fokusiramo na saobraćajno-ekonomsku osnovu. Da bi takav projekat uopšte bio isplativ gradu, investitor bi morao uložiti 1,5 milijardu evra u prateću komunalnu i saobraćajnu infrastrukturu.

Od toga „investitor“ nije platio maltene ništa, a iz republičkog budžeta mu se poklanja metro skuplji od očekivanog prihoda od prodaje svih stanova!

I to nije sve, gradi mu se jedan veliki most i drumski tunel. I to tunel koji preseca najpogodnije podzemne koridore za pokrivanje metroom starog centra. Odnosno mesta gde je podzemni metro upravo najpotrebniji.

Kako se metro finansira odsto iz republičkog budžeta, to mu dođe kao državna subvencija za luksuzne stanove.

Nastavak sledeće srede

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari