Pešaka za Kragujevac 1Foto: Radenko Topalović

„Ideš peške za Kragujevac? Nisam znao da u tebi leži takav ludak“, mrmljao je DŽeri u bolničkis jastuk.

„Neki studenti iz Niša i Novog Sada su peške dolazili ovamo, pa sam mislio da bi bilo dobro da i mi negde odemo peške.“

„Što u Kragujevac, jebote?“

„Pa jedino se to organizuje, i to ne studenti, nego Koalicija Zajedno.“

Posle posete DŽeriju, trebalo je da se sa Čeletom i ostalima nađem ispred sedišta SPO, da se prijavimo za poduhvat. U Kragujevac smo išli Čele, Tamara, Radovan, neka dva Radovanova drugara i ja. Dejan K. i dalje nije dolazio na manifestacije koje je organizovala Koalicija Zajedno. Bio je potpuno opčinjen ulogom barjaktara.

Ipak, ne dovoljno opčinjen da bi prestao da mi redovno uvaljuje tu jebenu močugu. Stajala je naslonjena na DŽerijev krevet.

„A pičke? Kakve su?“, interesovao se DŽeri.

„Ma, celo to studentsko sranje je počelo da mi ide na kurac. Previše je veselo za čabar u kom se nalazimo. Kao kada bi išao na sahranu igrajući i pevajući.“

„Mnogo mračiš, matori, pitao sam te kakve su ribice, a ti mi sereš o sahranama. Kao da mi nije dovoljno mog sranja.“

„Pa, šta hoćeš da ti pričam?“

„Kakve su im sise, recimo.“

„Otkud znam kakve su im sise. Sve su u jaknama.“

Nabio je glavu u jastuk.

„Matori, uopšte mi ne pomažeš“, zavapio je.

„Super su im sise. Fenomenalne.“

„Čvrste, a?“

„A-ha.“

„A velike.“

„Baš tako, veće i čvršće sise od demonstrantskih u životu nisam video.“

„A dupeta?“

„U, dupeta su im svima očvrsnula od šetnje.“

„A usta, mora da imaju usta za pušenje, svima su im se povećala usta od tolikog dranja i duvanja u pištaljke, a, matori, a?“, stenjao je.

„Tako nekako. Duvaju i u one navijačke trubice.“

***

Na Trgu smo u šest bili Čele, ja i još njih tridesetak. Radovan i njegovi igrali su bilijar u Balkanu, uz obećanje da će u šest sigurno biti kod Konja, a Tamara je posle studentske šetnje otišla kod zubara, ali se zaklela u brata da odmah potom dolazi na Trg. U šest i dvadeset kolona je krenula za Kragujevac, a niko od njih se nije pojavio. Čele je bio van sebe od besa. Izdali su nas najbliži saradnici.

„Ona valjevska govna i ono malo radikalsko đubre, jebaću ih loše kad se vratimo!“

Ekipa koja je išla peške za Kragujevac bila je sastavljena od sve samih bolida. Bilo je tu desetak matorih četnika, koji su od Trga do Slavije pevali „Od Topole, pa do Ravne gore“, a kad je došla na red uzbrdica u Bulevaru JNA, pesmu je zamenilo puftanje. Bio je tu neki fanatik s ribom, i to je bila jedina ženska osoba među nama. Ostali su izgledali kao odbegli, što iz ludnice, što iz zatvora. Nije da mi nije prošlo kroz glavu da sam se zajebao što sam pristao na celo to sranje s pešačenjem do Kragujevca, ali postoji nešto što se zove obećanje samom sebi, a ako pogaziš obećanje samom sebi, onda stvarno nisi ni za kurac.

(Odlomak iz romana „Kandže“, 2004)

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari