Vučić, sarma i svekrva 1Foto: Miroslav Dragojević

Šesnaest dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja često bude i 16 dana krindža na društvenim mrežama, kada se stranke, organizacije i trolovi-pojedinci, trigeruju na marketinško takmičenje: ko će poslati najpogrešniju poruku?! Ove godine brzo smo dobili pobednike!

Od šesnaest dana aktivizma prošlo je tek četiri, ali kampanju Ženske mreže Narodne stranke – teško da će neko moći da nadmaši. Na Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama potpredsednica ove partije s Fejsbuka je ukrala fotografiju nepoznatog autora. Na fotografiji je žena sa licem našminkanim u podlive. Crvenom olovkom za usta iscrtana je krv koja joj se dramatično sliva niz obraze. Nimalo prijatan prizor… a posebno ako ste žena. Ako ste imali iskustvo nasilja i ako ste samo jednom videle svoje lice u pravim modricama. Bez šminke.

Pošto fotografija sama po sebi nije bila dovoljno odbojna, u Ženskoj mreži Narodne stranke odlučili su da je „doteraju“, porukom koju žena na ovoj slici nosi. U njenim rukama je tabla s natpisom: „# Rekla sam da ne volim Vučića! Ja sam kriva!“

Odakle početi?!

Okej. Od heštega. Svako ko poseduje elementarne veštine informatičke pismenosti, zna da se hešteg ovako ne koristi… Ali, hešteg u stilu: „čemu ovo služi, a uz to i ne radi“, najmanji je problem. Problem je što se važan, međunarodni dan, posvećen borbi protiv globalnog i viševekovnog zla, koristi kao povod za politikantsku kampanju protiv predsednika Srbije… I evo, ne verujem šta sam upravo napisala!

Hoću da kažem: ne branim Predsednika i svakog drugog dana, svakim drugim povodom, mogla bih da se složim sa tvrdnjom da se Vučićeva tehnologija vlasti temelji na nasilju. Ali, treba biti baš veliko politikantsko smeće ili baš velika neznalica da bi strpao Vučića u post koji bi, valjda, trebalo da nas osvesti kako je nasilje nad ženama ozbiljan problem.

Taj problem nije stranački, ni politički. Postojao je i pre Vučića, a postojaće i bez njega. Problem je u ljudskoj prirodi, sposobnoj za mnoga dobra i neshvatljiva zla… pa, ako ovo ne razumeš i ako nemaš empatije, da sebe zamisliš u ulozi žrtve – mora biti da si nasilnik i najbolje bi bilo da ćutiš!

Da ćutiš i pustiš da 16 dana aktivizma prođe bez tvojih objava, jer ne moramo baš svi da znamo koliko te žene i nasilje nad ženama, u suštini – ne dotiču. A to je glupo, čak i ako si privatno lice, koje živi svoj mirni život u svoja četiri zida… Ali je posebno glupo i neprijatno, ako si narodna poslanica parlamentarne partije, koja se na izbore izlazi s programom, pretendujući, dakle, da uzme vlast, jer tvrdi da razume društvo i nudi rešenja.

Potpredsednica Narodne stranke tako je u 16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja ušla gromoglasnim pozivom na nasilje protiv sebe same. Nisam čitala sve komentare, jer ne moram da čitam da bih znala kako se ponaša internet rulja i koliko nasilni mogu da budu ljudi, onda kad misle da ustaju protiv nasilja. Potpredsednica Narodne stranke dovoljan je primer ovog fenomena.

Ono što sam, međutim, čitala, sa velikim zadovoljstvom, bili su staloženi, mirni i edukativni odgovori, u kojima su feministkinje sa znanjem o ovoj temi, potpredsednici Narodne stranke ljubazno ukazale gde greši. … Umesto izvinjenja, usledio je mim. Narodna stranka je sada proizvela niz sličnih fotografija, u kojima je reč „Vučić“ zamenjena rečju „sarma“, rečju „svekrva“, rečju „partizan“.

Tako smo se još malo „našalili“ sa žrtvama nasilja, a sledećeg dana – čitav događaj, od strane poslanice i potpredsednice Narodne stranke, nazvan je „uspelim eksperimentom“, koji je – tvrdi gospođa: „pokazao surovu količinu nasilja na društvenim mrežama“. Usledila je još jedna sorry-not sorry objava: „Izvinjavam se SAMO ženama žrtvama nasilja AKO ih je moj tvit uvredio.“

Poštovana poslanice, dozvolite da Vam se obratim.

Svaka druga žena u Srbiji doživela je iskustvo nasilja i sve se mi sa time nosimo na različite načine.

AKO neke među nama vaš tvit i nije uvredio, to ne znači da je bio na mestu i s dobrom porukom.

Poštovana političarko, Vi ste žena i funkcionerka političke partije, što znači da imate šansu (a vidim: i ambiciju!), da se u parlamentu i na svim drugim mestima, zalažete za bolji položaj žena… a to je kompleksna tema, koja traži znanje.

Umesto što blejite na Fejsu, u potrazi za opskurnim fotografijama, bilo bi bolje da pročitate neki od brojnih priručnika i publikacija u izdanju feminističkih organizacija, koje se svakodnevno bave podrškom žrtvama nasilja. Ili korektnim, neuvredljivim načinima, da se o temi nasilja nad ženama, govori u javnom prostoru. Bez dodatnog traumatizovanja žrtvi. Bez „eksperimenata“ s nasiljem, koji uvek vode u nasilje.

A fraza: „Izvinjavam se SAMO i AKO“ ne znači: izvinjavam se.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari