Sedim neki dan u fotelji frizerskog salona, komšinica vredno radi i kao po običaju sluša radio, ovaj put manje muzike, više „informative“ i imam šta da čujem.

Javlja radio, naime, kako je Stejt department, ma kakav Stejt department – Donald Tramp lično – najurio, iscipelario, torpedovao, šutnuo u nezgodno mesto sa 17. sprata – Brajana Hojt Jia, donedavnog pomoćnika zamenika državnog sekretara, jer se dotični zamerio Srbima, tradicionalnim prijateljima američkog naroda.

Komentariše radio – ne znam koji beše, ali se pozivao objavljujući blagovest, gle čuda, baš na Sputnjik – kako je sada našim navodnim mukama sa „Brus Lijem“ konačno došao kraj, jer on ne samo što je lansiran sa mesta trista šezdeset četvrtog pomoćnika osamsto sedamdeset prvog zamenika, kako ono reče Nj. e. Aleksandar Vasiljevič Čepurin, nego je definitivno otpisan i kao navodni kandidat za američkog ambasadora u Skoplju ili Sarajevu, a kuda se baš bio zaleteo nošen željom da Srbima zagorčava život.

Moju je, pak, frizerku daleko više zaintrigirala sledeća emitovana vest, kako je neki baja, rešivši da se uveri u autentičnost baterije za mobilni, istu zagrizao izazvavši istog trenutka eksploziju zbog koje je morao hitno u urgentni. „E svašta će čovek da čuje“, smeškala se moja frizerka.

Zbogom Brus Li, znači, ispunila se, jakako, želja srpske vlasti i već koliko sutra – da sad već ne pominjem sladostrasne naslovne strane tabloida sa kojih dušmanin kao da je ispraćen na onaj svet – eto ti Vučića u Davosu, među belosvetskom elitom. Javni servis javlja na svom sajtu „Vučić se u Davosu sastao s Tilersonom“, brže bolje otvaram vest i imam šta da pročitam, izveštaj sažet ko Tihi Don, kad u izveštaju samo „rekao je Vučić“, „naglasio je predsednik“, „kako je istakao Vučić“ itd. Tilersona u izveštaju ni od korova – a fakat se sastao s Vučićem, vidi se na priloženoj fotografiji. Pa da! Jasna stvar! Vučić ko Vučić, nije dao čoveku da zine, ko onomad Brnabićki, samo ja pa ja. Ko petao Sofronije, ne može da ćuti. Ali je makar Tilerson naučio od Vučića nešto novo kao i ranije kad se sastajao s njim, ko što je Rada Milentijević uvek umela nešto novo da nauči od predsednika Miloševića.

Javljaju, u međuvremenu, Vučeline Večernje novosti da je pokrenuta inicijativa da se na Beloj kući 28. jula ponovo zavijori srpska zastava, kao sto godina ranije istog dana, u znak američke podrške tadašnjoj ratnoj saveznici Kraljevini Srbiji. Upućen „zvaničan predlog administraciji Donalda Trampa“. Ne znam šta će Tramp, poznati ljubitelj američke zastave i Ane Ivanović, da kaže, ama same Novosti pominju jednu „sitnicu“: „nema dokaza da se srpska zastava 28. jula 1918. vijorila na jarbolu i krovu Bele kuće“.

Da ne bude zabune, srpsko-američkim sveukupnim bilateralnim odnosima želim sve najbolje. Ne znam, međutim, šta u tom smislu donosi gosn Tramp. Nedavno globalno Galupovo istraživanje pokazalo je da samo 16 odsto Srba odobrava njegovu politiku. Pitao sam neke pametne ljude jel to zbog toga što je Srbe, ko i Nemce i Norvežane koji isto ič ne veruju Trampu, odbila njegova idiosinkratična pojava, a oni kažu jok – shvatili su da nije „prosrpski“ (ne računajući Anu Ivanović) te su prestali da se lože. Tja. Ništa, čekamo sledeće izbore, ako već od impičmenta ne bude ništa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari