Večno kruženje SPS-a 1Foto: Stanislav Milojković

Mora da su socijalisti, u vreme kada su bili neprikosnovena sila, a ne „samo“ nečiji privezak, u leto 1999. godine, bili duboko u pravu kada su hvalili državnički mudru odluku Slobodana Miloševića da potpiše Kumanovski sporazum i time – pobedi NATO.

„Pobedismo predsedniče“, reče neki čiča na nekom od potonjih skupova podrške. Sloba je oćutao, samo je mahao.

On sam je istina vrlo brzo načisto propao, ali njegovi naslednici, bili „revizionisti“ ili ne, vedre i oblače bez prestanka, bili u vlasti ili u opoziciji. Znamo, znamo, Tadić je kriv za to. Ali sigurno da nije samo on.

I tako, istorija teče, sve prolazi, sve se menja, samo film Koste Gavrasa „Z“ ostaje u ukrštenim rečima, deca moraju da jedu Plazmu inače će ozbiljno narušiti svoje zdravlje, a takozvani socijalisti u raznim formama stoje postojano, bilo na vlasti, bilo blizu nje, samo što se nisu popeli.

Ivica Dačić, na vlasti, nekada portparol, danas veseli klovn, oplakuje sudbinu Vesa Mičela, koji odlazi sa mesta pomoćnika državnog sekretara SAD za evropske i evroazijske poslove. Mičel nas je, kaže Dačić, razumeo, hteo je nekakav svima nedokučivi kompromis Beograda i Prištine, ali avaj. Odlazi zato što je, kaže ministar spoljnih poslova Republike Srbije, Balkan ukleto mesto. Naričući, kao, dalje, gata Dačić o zlehudoj sudbini Evropske unije – raspašće se čim mi Balkanci u nju uđemo.

Dojučerašnja mu drugarica Dijana Vukomanović – a možda i ne samo dojučerašnja – evocira uspomene na proteste 1996/1997. U redu, nije tada bila u SPS-u, spoznala prave vrednosti tek 1998, kada se učlanila. Sada se sa jednakim žarom kao do pre dve-tri godine u SPS-u i uz Vučića, bori za promene, pod okriljem stranke Vuka Jeremića. Može neko da priča fraze kao „samo se budale ne menjaju“, ali fraze su fraze, dok elite cirkulišu, uvek oko izvora moći.

Spekulacije su beskonačne, analize nepregledne, šta naša opozicija koja izgleda dobija neki oblik, namerava da radi i – kako. Protesti su u redu, ali zna se da su im šanse da rezultiraju dolaskom na vlast male bez stranog faktora. U ovom trenutku čini se da opozicija na Zapadu nema nikakve šanse iz poznatih kosovskih razloga. Ostaje ruska karta, ali da li kao „suštinska“ ili kao blef? Ili, zašto bi neko mislio da Boško Obradović, Sanda Rašković Ivić i Vuk Jeremić, tim redosledom, a može i nekim drugim, blefiraju?

Ako fundamentalnih promena ne bude, a čini se vrlo naivnim verovati u tako nešto s obzirom na gusto isprepletanu mrežu trulih kompromisa, i postojećih interesa, eto nama i ubuduće večitih funkcionera SPS-a na vlasti i oko nje. Procene o raspadu SNS-a kao interesne grupe na čelu s nezamenljivim vođom, drže vodu, što ne znači da neće biti preletanja, biće ih itekako.

Novi predsednik Pokreta slobodnih građana, novi političar Sergej Trifunović tvrdi da Mirjana Marković „ima neograničen broj minuta“ u Telekomu, Tvrdio i za Kseniju Vučić, pa ova demantovala. Ali kako god, za blagostanje bivše prve dame ne treba brinuti. Ima ko će da nastavi da brine, kad nastupe promene, a večno kruženje istog se nastavi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari