Korona u doba Vučića 1

Prvorođeni to ne prašta da neko ili nešto bude u prvom planu. Kao što je onomad primetio Sergej Trifunović – ljubomoran je na koronu.

Brže bolje je morao da krene u ofanzivu protiv ove bolesti, ali ne tako što je Srbija počela sa masovnim testiranjem građana ili Mitrovićevim ozoniranjem krvi, već medijskom strategijom.

Prvi korak u odlučujućoj borbi protiv korona virusa Prvorođeni je povukao kada je odlučio da novinari više ne prisustvuju konferencija stručnog tima koje se svakodnevno dešavaju u 15 sati. Posle te odluke i njegovog odlaska u Niš, nije održana nijedna konferencija za štampu sa novinarima, čak ni njegova.

On je za to vreme krenuo na turneju po televizijama na kojoj slobodno može da mu pozavidi i Tatjana Macura u najboljim danima.

Šta se sada dešava? Srbija je uvela vanredno stanje kada je imala 22 obolela, sada pobeđujemo koronu kada svakodnevno ta brojka premašuje nekoliko stotina.

Prvorođeni u svojoj kontraofanzivi priča o medu i mleku koje nas čeka dan posle, bez obzira na činjenicu da je tog dana kada nam se obratio premilu sedmoro ljudi, isti broj zbog kojeg je „stručni tim“ bio ljut na naciju i demonstrativno napustio konferenciju za štampu.

Šta se desilo u međuvremenu? Verovatno to da je Prvorođenom pao rejting i kompletna mašinerija je morala da bude uključena na maksimu, uključujući i nesrećne Acu Lukasa i Željka Joksimovića.

Danonoćno se optužuju predstavnici srpske opozicije da žele da u Srbiji ima što više mrtvih, da neodgovorno pozivaju ljude da krše zabranu kretanja… Niko, međutim, to nikada nije izjavio, ali ne mari, važno je Prvorođenom vratiti rejting. Za to vreme o koroni više niko ni ne razmišlja.

Iako je Prvorođeni rekao da nijednu reč neće reći o svojim političkim protivnicima, jasno je da mnogo toga kaže. Istina je, ne spominje nikoga poimenice, ali nema potrebe, jer njegove sluge i poslušnici koji se novinarima ne mogu nazvati, učine to umesto njega.

Njemu samo preostaje da sklopi svoje šake, napravi lice poput onog kućnog ljubimca koji je morao da izdrži mnogo sati u kućnom pritvoru bez prilike da se olakša i da nastavi da glumi žrtvu beščašća i nezasluženog progona neistomišljenika.

Niko od lidera opozicije jednu jedinu reč o njegovom sinu nije rekao, a na Pinku i Hepiju se ubiše da objasne kako je to dno dna šta su raditi. Vešte manipulacije, spinovane direktno iz centrale u Predsedništvu Srbije, pogađaju poput munje nesrećnike poput baba Milice koji bi rođenu porodicu prodali zarad jednog njegovog „gustog“ paketa.

Da li će to ovoga puta biti dovoljno? Naravno da hoće, jer je problem i dalje u nama. Dozvoljavamo mu da nas žedne tera preko vode. Ovo je odličan igrokaz koji sprovodi i testira nas dokle može da ide. Može da ide daleko koliko god hoće. Crkva mu je tu jedino malko problematična, ali i to pegla bez problema.

Postoji li u Srbiji trenutak kada ćemo reći – e, pa dosta više. Teško. Držao nas je u kućnom pritvoru tri i po dana i nikome ništa. Ovo je što reče moj saborac Marko Vidojković, slika i prilika šta će se desiti Srbiji posle izbora koji će uslediti kada se ukine vanredno stanje.

Moći će bez ikakve posledice da nas gazi, ponižava, hapsi, bije i ko zna šta sve. A mi ćemo poput svih poslušnika koje kritikujemo, da ćutimo i da trpimo, jer nema ko da nas povede. A ja vas pitam da li nam je potreban neko, da li smo nesposobni. Ne verujem da smo najgori narod u Evropi.

Čvrsto verujem da imamo najgoru vlast i najgoreg, najnesposobnijeg, najplašljivijeg predsednika u istoriji Srbije. Prvorođeni jedino ume da rukovodi kriznim PR situacija samo zahvaljujući podguznim muvama na medijskom nemu. Zato je korona sklonjena u stranu.

Pored svih mera, zabrana, kupljenih respiratora, Srbija će imati više žrtava od kovida 19 nego što je imala za vreme epidemije svinjskog gripa koja je prošla bez ikakvih restriktivnih mera, a to mu je bio jedini cilj na početku ove priče, sećate se. I on će učiniti sve da se iz nje izvuče neogreban, a mi ćemo svojim nečinjenjem to da mu dozvolimo.

Ovo nije poziv na revoluciju, već poziv da se preispitamo i da vidimo šta svako od nas može da učini za slobodu i život dostojan čoveka.

Da li ćemo držati glavu u pesku, kao što smo to radili do sada, ili ćemo je iskoristiti da se na valjan način, uz pamet i dostojanstvo, suprotstavimo ovoj sumanutoj i do krajnjih granica kontradiktornoj vlasti. To nije zadatak, to je patriotska obaveza svakog slobodoumnog građanina Srbije.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari