Zaluđivanje naroda 1Foto: Radenko Topalović

Pravu reč je iskoristila Žaklina Tatalović kada je na konferenciji za štampu predsednika Srbije upitala dotičnog da li to što radi predstavlja zaluđivanje naroda.

Predsednika je ta konstatacija dobrano iznervirala, pa je u nastupu besa zaboravio da odgovori na postavljeno mu pitanje.

To zaluđivanje traje od trenutka kada su naprednjaci došli na vlast. Kada god su mogli, zaluđivali su nas. I na sva ta zamajavanja građani Srbije su u većini pristali.

A kako da ne pristanu kada su izloženi neprimerenoj i do sada nezabeleženoj medijskoj torturi. Zaluđivanje je u stvari pogonsko gorivo ove vlasti. Zahvaljujući tom zaluđivanju,

Beograd je pobeđivao Prištinu sa 5:0, i to na neutralno-gostujućem terenu.

Helikopter se srušio zbog pijanstva pilota, Savamalu su rušili kompletni idioti, Kosovu nije predato pravosuđe, policija i izbori, Gazivode nisu date, Mercedes radi u Srbiji…

Ova metoda je dobila skroz drugačiju dimenziju u rukama predsednika Srbije.

Ona je, da se izrazim poput gradonačelnika Aleksandra Šapića, postala aksiom u naratorstvu ljudi na vlasti.

Njihove reči nisu podložne proveri, kritici, osudi. Ko se usudi makar i da posumnja, gotov je. Ili moraju da ga pakuju u inostranstvo, ili da mu lepe plakate i grafitima ulepšavaju prostor, a o onome strani agenti i plaćenici da i ne govorim.

I zamislite vi čoveka koji je ubeđen da je najbolji, najpametniji, najlepši, najduhovitiji, jedini u istoriji, nekoga ko je sagradio Hram Svetoga Save, da mu tamo neko postavi pitanje o zaluđivanju naroda.

Nema šanse, Njemu, koji se natčovečanskim mukama bori da ostane doživotno na vlasti sa svojom armijom nesposobnih i neobrazovanih dahija, njemu koji svaki minut, sekund i milimetar svog života koristi kako bi uživao u toj moći koju crpi iz vlasti, neko se drzne da ga pita nešto što njemu nije po volji.

Neka digne ruku onaj kome je jasno šta se desilo u Ohridu. On je najpre bio saglasan sa evropskim predlogom sporazuma za normalizaciju sa Kosovom.

Onda je prihvatio aneks tog sporazuma. Sve je to prihvatio, ali nije potpisao. Dobro, boli ga desna ruka, pa nije mogao.

Ko zna šta sve radi sa tom desnom rukom. Veliki je pritisak na nju.

Meni je to više delovalo kao ono – Boli me uvo. Ali, ako je tako, što si saglasan?

Sve je prihvatio i sa svime se složio, a onda je rekao da će da implementira samo ono što njemu odgovara, odnosno ono što bi ga i dalje zadržalo na mestu vođe.

Već i vrapci na grani znaju da je saglasan da ne sprečava ulazak Kosova u bilo koju međunarodnu organizaciju, ali neće da dozvoli da u jednu od njih Kosovo uđe.

Neće, takođe, da potpiše nijedan sporazum sa Kosovom, a saglasan je sa time da je taj sporazum konačan, da dalje o tome ne treba razgovarati i prihvatio u celosti aneks tog istog sporazuma koji neće da potpiše.

Sećamo se, međutim, da je jedan sličan sporazum već potpisan, onaj iz Brisela 2013. godine, i tim dokumentom je Kosovo iz preambule našeg Ustava dobilo u svoje ruke, pod svojom zastavom, a ne onom srpskom iz tog istog Ustava, dobilo pravosuđe, policiju i izbore. Ali, mi pobedismo tada, zar ne?

Ulazak Srba i Vladu Kosova ne znači priznavanje te vlade, već dokaz natčovečanske borbe tog predsednika da Kosovo ostane u sastavu Srbije.

Ne, ni ovo nije zaluđivanje, već mudra politika jedinog među nama koji se jedini bori za Srbiju, naš narod i naše interese na KiM, kako to napisa Vladimir Orlić, predsednik Skupštine Srbije.

Sramota je da imamo predsednika Skupštine koji ladno prizna da se on ne bori za Srbiju, i ne samo on, već niko drugi sem predsednika.

Naš narod je toliko sluđen da dalje nema. Predsednik će nas držati u toj kolektivnoj hipnozi ko zna dokle.

Preveslaće nas i sa tom Zajednicom srpskih opština koja će biti predstavljena kao neko vrhunsko dostignuće, a sve što treba daće Kosovu na tacni.

Da ima petlje i kuraži kojima se hvali pred Pinkom, Tanjugom, Informerom…, suočio bi nas sa istinom.

I sebe i nas, i, podelio bi teret sa svima. Čovek koji je nesposoban da radi i koji je pristao da se useljava u državni stan dok je Srbija ginula pod NATO bombama, ne sme sebi da dozvoli da ostane bez jednom dokopane vlasti i moći. Zato će da nas zamajava.

Nama ostaje da ponekad da slavimo izliv slobodne misli poput sedmog svetskog čuda kao što je to bilo u nedelju kada mu je Žaklina poručila – Mnogo ste opasni.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari