1968. vs. 2018. 1

Avangarda razvijenog sveta zahtevala je 1968. više individualnih sloboda i prava, ukidanje svake segregacije, seksualnu, intelektualnu, muzičku revoluciju. I mir u svetu.

Čehoslovaci, danas u vrtlogu političke regresije (ko-i-mi), pokušali da skinu diktaturu. Zgazili su ih sovjetski tenkovi, ali su poruke Praškog proleća dugoročno vredne, svejedno ako ih je Zeman prodao Putinovoj mafiji. U aktivnom odnosu prema 1968. nastale su nove politike, otvorena ogromna kreativna energija, glamur, glam, hard i prog rok, fjužn, fanki, disko. Prvi put u ljudskoj istoriji je zaista vredelo živeti.

U Beogradu su profesori studentima nametnuli pozive na više staljinizma, i manje sloboda. Umesto Hendriksa Kozaračko kolo. Isti profesori kreirali su sve aktuelne nakazne politike. Tito je pravilno presekao, kao i 1948, i zaustavio sektašku kontrarevoluciju. Beogradska 1968. pozivala je na obustavljanje privredne reforme koja je preobrazila jugoslovensko društvo. Do danas se pokušava revidirati Brionski plenum koji je Jugoslaviju oslobodio terora tajne policije i, privremeno, Ćosića i njegove patološke politike.

U kampanji Srbija na dobrom putu 2002. Đinđić je pozivao na buđenje, rad, borbu, inovacije, angažovanje. Nije nudio besplatne živote i sendviče. Danas nema energije, lepote, harizme. Niska izlaznost? Udaviše mediokriteti. Potrebno je da u nešto verujemo. Da dajemo, umesto da dobijamo. Kralj Aleksandar stvarao je integralnu Jugoslaviju. Tito bratstvo i jedinstvo. Đinđić energiju promena. Beograd je bio nekako važan, veliki.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari