
Ne znam kakve bi implikacije imao ulazak Kosova u Interpol, ali je ona ex-prezenterka s BK, visoka dužnosnica policije, pismom (k’o drug Tito?) zapretila svakome ko ospori tekovine „naše“ vojske i policije. Za razliku od škartova u vrhu bio sam „dole“ u oružanim snagama, ali ne vidim potrebu za agresivnom i prostačkom radikalizacijom javnog diskursa, ukoliko je predsednik ponudio dijalog koji podrazumeva ideje o miroljubivom i trajnom rešenju. Ne podrazumeva? Postajemo Venecuela? Neomarksistički teror i sibirsko ropstvo? Takav put prizivaju i u vladi i u opoziciji, i u I-II-III „Srbiji“.
Kako ćemo plivati u sve složenijim međunarodnim odnosima s nazočnim ministrom koji je od stranih jezika naučio samo reči Miljacke? Možda promrsi na ruskom. Mada se njegov srpski razume i bez znanja istog. Svaka njegova izjava je mina na Nepočin polju kojim gacamo tačno trideset godina. Vučić je 2012. podsetio na najdragocenije poruke prethodnih politika obećavajući u tom smislu kontinuitet, naročito nakon pustoši koje su ostavili ekonomska kriza i metastaza nacionalnog pomirenja iz 2008. Ali, sa ovakvim parlamentom, s polovinom ministara koji kao da su prošvercovani taljigama iz Donjecke republike, s luđacima po establišmentu (upravo se detonirala Matica srpska), kako će Vučić da Srbiju u narastajućem međunarodnom sukobu prevede na pobedničku stranu? Sukobu koji je tako neophodan, da se, narodski, razdvoji žito od kukolja, počev od same američke administracije, nakon godina koje je Zapad protraćio u legitimizaciji Putina, Čavesa i ostalih pomahnitalih diktatora (i pranju njihovog prljavog, nekad i krvavog kapitala). U toku sve očiglednijih izgleda da će Kina izvoziti i svoj politički sistem (a sve vredno čuvati za sebe). Jedino naše razumno strateško opredeljenje, EU integracija, iziskuje ogromne napore i administracije i čitavog aktivnog društva. Podrazumeva, ponovo, i presecanje omče kojom nas pridavljuje tradicionalna, rusofilska, radikalska Srbija. EU je muka: pomirenje sa susedima, vladavina prava, demokratizacija javnosti i transparentnost bezbednosnog sistema, odgovornost izabranih službenika i efikasnost državne uprave.
Potpredsednik Majk Pens, možda novi lider američke administracije, ukazao je na tri prostora koji su su za SAD strateški prioriteti, ne samo u odnosima s Putinovim režimom u Rusiji, nego i u kontekstu partnerstva sa EU: Baltik (Estonija), Kavkaz (Gruzija), Zapadni Balkan (Crna Gora). Vučićeva politička generacija možda neće imati snage niti političkog kapaciteta da Srbiju trajno zbrine ulaskom u NATO i pomirenjem sa susedima, mada je jasno da će se granice Kosova i BiH, koje opterećuju srpsku politiku, istopiti ulaskom u EU. To pitanje je minsko polje za svaku vladu, jer vlade u Srbiji nemaju svu izvršnu vlast. U Crnu Goru Vučić ne odlazi, ali se i na naizgled malim tačkama mogu graditi velike politike.
Nije lako ovom coveku.
Samardžić je, uz Basaru, jedan od retkih koji stvari naziva pravim imenom. Tačno je da nas Dačić čim zine posvađa s nekim od suseda. S takvim ministrom se zaista ne može nikud stići. Tačno je isto tako da se Srbija može "trajno zbrinuti" (i kako-tako rešiti kosovski problem) samo ulaskom u NATO. Mi nismo, kao nekad Jugoslavija, na dodiru dva bloka, nego duboko u polju jednog od ovih. Crnogorci i Makedonci su to shvatili. Kad ćemo i mi?
Da li redakcija moze da promeni sliku gospodina Samardzica. Vidnzorski cvor na masni je passe. Veci mu je od glave. Dajte molim Vas neku sveziju fotografiju ili bar u foto sopu smanjite tu cvorcinu. Tako bode oci da ne mogu da se skoncentrisem na tekst. Hvala.
Gospodin Samardžić kao i uvek, oštar i konkretan.. Kao i on , nisam veliki optimista.. Vučićeva vlast jednostavno nema kapacitet , ni moralni, ni intelektualni, ni politički da se nosi sa sve većim izazovima u spolnjoj politici ,,sa susedstvom koje je očigledno odabralo svoj put i "odmetnulo " se u NATO..Besomucno unistavanje pravne drzave, zloupotreba bezbednosnih službi , nezabeleženo verbalno nasilje i primitivizacija javnog i političkog života , dok se licemerno poziva na dijalog. Besmisleno kreiranje tenzija sa Makedonijom koja je odlučila da raskrsti sa Putinom. Sve to pokriva ogromnu pljačku i privatizaciju javnog interesa..Ogroman problem je što se ne vidi da je opozicija, onaj njen "demokrtaski " deo svestan opasnosti koja se pomalja na horizontu.. Da su svesni, od njih bi culi neke poruke na ovo bauljanje pred Čepurinom , Rogozinom, Petruševim i ostalim glasnicima kremaljske kriminalne oligarhije..Osim Jovanovića i Čanka niko se ne oglašava…