Nova Evropa, stara Srbija 1

Angela Merkel i Emanuel Makron, nemačka kancelarka i francuski predsednik potpisali su novi sporazum u Ahenu (francuski Aix-la-Chapelle), 56 godina pošto su Konrad Adenauer i Šarl De Gol zaključili Jelisejski sporazum o pomirenju.

Merkel je upozorila da „populizam i nacionalizam rastu u svim našim zemljama.“

Ugodan je narativ o propasti Evropske unije. EU je najveće i najdublje pojedinačno svetsko tržište, najrazvijenija koalicija vladavine prava, socijalne zaštite, inkluzije, ulaganja u zdravstvo, obrazovanje, nauku, životnu sredinu, sve pametniju infrastrukturu. Takva koncentracija ekonomske i političke moći, inteligencije i dobrih namera u smislu opredeljenja za mir i prosperitet, i dalje je superiorna u odnosu na periferne sisteme usredsređene na rušenje liberalne demokratije. U čijem je tužnom okrilju i Srbija Aleksandra Vučića i njegove antievropske opozicije.

Novi sporazum Francuske i Nemačke više je politički i emotivni, nego tržišni i strukturalni, kakva je postojeća, briselska EU. Na Evropu su navalili Putin, Tramp, Bregziteri, proruski kvislinzi na ekstremnoj desnici i levici. Prva ujedinjena Evropa nastala je iz Zajednice za ugalj i čelik i potrebe za jedinstvenim tržištem. Druga ujedinjena Evropa nastaje pred potrebom odbrane od ekstremizma koji razara i institucije i zdrav razum, u trenutku kad su, ne samo u predstojećim izborima za EU institucije, prioritet jasna politička opredeljenja zasnovana na odbrani evropskih sloboda, demokratije i optimizma.

Nemačka i Francuska imaju stanovnika kao Putinova Rusija, ali su oko četiri puta bogatije. Raspolažu ogromnim potencijalima za imigraciju i inkluziju. Francuski i nemački srednji slojevi, uporišta otvorenog društva, demokratije, tolerancije, često su nezadovoljni. Ali ne zbog terora vlasti nego u potrebi za bržim širenjem i razvojem, nekad i ekonomsko-socijalnim privilegijama. Istorijski potencijal nemačko-francuskih pomirenja sadrži ogromnu energiju razuma i etike. Tamo odlaze naši ljudi, često najbolji među nama. Naše je, da ih vraćamo, ili s njima sarađujemo, da se volimo, da nas ne zaborave.

Vučić je već uvredio Makrona, čija je poseta najavljena. Prezrivo se osvrnuo na spremnost francuskog predsednika da razgovara sa Žutim prslucima. (Među kojima ima i aktera ruske državne propagande kojom se Putin sveti francuskom predsedniku zbog činjenice da je obeležavanju stogodišnjice primirja bio samo mali pakosni diktator u funkciji globalne štetočine.) Antievropska opozicija ne namerava da ispravlja Vučićeve spoljnopolitičke gafove. Kao da skladni, konstruktivni evropski odnosi i susedski nisu u opštem javnom interesu. Kao kad bi Ugo Ćaves ustao iz groba protiv Madura u Venecueli razvaljenoj po modelu Srbije kojom su upravljali SPS-Jul -Radikali, danas raspoređeni u vlasti i opoziciji.

Nama je potrebna nova Evropa. Potrebni su nam novi sporazumi, po modelu iz Ahena. Srbije i Hrvatske u Vukovaru, Crne Gore i Hrvatske u Dubrovniku, svih sa svima u Sarajevu. Podrška Srbije, Hrvatske i Crne Gore ulasku BiH i Makedonije u NATO. Ali život pomirenja, saradnje, osetnog razvoja, nećemo zadugo živeti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari