Dva lica straha 1

Da mi je neko rekao, ne bih mu verovala, ali ovih dana sam se radovala kad bih na TV-u začula muziku koja najavljuje izborni blok.

To mi je značilo obećanje života, odmor od zastrašujućih brojeva iza kojih stoje ljudi. I njihove uplašene ili ožalošćene porodice. Sada više toga nema, sve je progutala korona. Verovatno je neozbiljno pokrenuti drugu temu. Dobro, onda korona!

Svi osećamo strah, to je valjda neminovno.

Meni se opsesivno motaju po mislima dve stvari: Melanholija Larsa fon Trira i slike Egona Šilea. Uleti s vremena na vreme i Ašembahova šetnja Venecijom. Osim od nedovoljno poznatog mahnitog virusa, moram da se branim i od ovih misli.

Osećanje koje prepoznajem u Melanholiji muči me sat vremena pre nego što uključim TV, pojačava se tokom trajanja programa, jer je svaka pojedinačno emisija posvećena pošasti koja nas potapa fizički, mentalno i psihološki, a nastavlja se i nakon što skupim snagu da isključim ne više kutiju, već ploču koja nam nudi pogled na zaraženi svet.

Turobno osećanje nadolazeće katastrofe tako sjajno predstavljeno u mom omiljenom filmu, čak i kad zaboravim mučnu realnost izvan zidova doma, vreba pa napadne u vidu talasa nelagode ili upečatljivih slika iz Melanholije.

Živeti delić Melanholije nije bilo neophodno iskustvo. U pogledu recepcije filma, nije donelo ništa značajno, u pogledu odnosa prema aktuelnoj situaciji, nije donelo ništa korisno.

A sad Šile.

Umro je od španske groznice.

Otkako sam ga kao baš vrlo mlada otkrila i otkako mi je postao jedan od omiljenih slikara, ta me je užasna tragedija duboko pogađala. Imao je samo 28 godina i bio je izvrstan.

Eto, združili su se Šile, Fon Trir i korona da me ovog proleća odvoje od planova.

Neko, međutim, ne odustaje od planova. Pored svih apela, kazni i sl, Beograđani i oni koji to nisu koriste lepo vreme da udahnu snagu virusu.

Razumem, neko se od neprijatnog osećanja bori ignorisanjem. Ipak, to nije hrabrost, to je možda druga strana straha, tek da podsetim.

OK, trebalo bi slušati instrukcije i ne bi trebalo širiti paniku. Ali, zašto nam strah stišavaju uznemirujućim glasom i pretnjama. Nisam sigurna da je to efikasan način.

Oni koji se plaše uplašiće se još više, oni koji strah prevazilaze otporom pojačaće otpore.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari