U vreme Sajma automobila i u vreme predizbornog ludila, mislim da je OK napraviti fuziju ova dva fronta. Tako će moja auto-politička dilema biti ugrađena u auto-političku metaforu. A sve to da bih se nekako dokopala odgovora na pitanje: šta izabrati?

Situacija je sledeća: dosta je bilo, smučilo mi se čekanje po stanicama u razrušenom gradu i gužvanje po autobusima. Moram bolje, zato želim i jače i više itd… Bez straha, razume se… Srećom, sajam je otvorio svoje hale i pokazao šta se nudi. Naravno jasno mi je, na bini sa ljupkim aranžmanom, svi su izuzetni (dobro, ne baš svi). Trebalo bi svaki primerak provozati pre odluke. Ipak, probnog kruga nema.

Ovo su opcije.

Kola sa dirigovanom kontrolom i upravljanjem. Isključiš mozak, „uvališ“ se i gledaš gde će da te odveze. Zapravo, bolje je da ne gledaš, dakle, isključiš i oči. Ovakvo prevozno sredstvo nije baš nov izum, naprotiv, proveren… Kad-tad zakucaće me u banderu.

Kad izuzmem kola s navođenjem ostaju mi dve velike grupe i neki sitni primerci. Prva grupa su automobili koji možda nisu baš neki dizajn i malo brekću, ali bar imaju motor i slobodan volan (plus, nova su, skoro nova), a u drugu grupu spadaju ona koja opet nisu neki dizajn, ali nemaju motor. Znači, ekološka su… U stvari, kao imaju neki motor ali više idu na guranje. A guranje kola mi slabo ide. Primerci iz ove grupe su isključeni bez obzira na to što ne zagađuju atmosferu. Možda će jednom, kad dobiju električni pogon, zablistati. Sad… mlako.

Da ne zaboravim, prevozno sredstvo može da bude i entitet od jednog ili više konja. Entitet od jednog konja je konj, a ovaj od više konja je, recimo, kočija. Ili zaprega (manje stilizovana kočija). Samo navodim, svakako ne ulazi u moje izborne favorite. Gde ću s konjem? Ili s njegovom koalicijom?

Dalje, postoje hibridi i električna vozila. Prava stvar! Štitim planetu i ne davim se u izduvnim gasovima. Nažalost, to je tek u perspektivi te ću o elektro-opciji razmišljati nekad u budućnosti.

To je paleta iz koje se bira. Ostaje da odgovorim i na vrlo lično pitanje: gde želim da idem? Pa… daleko, daleko… I to vrlo brzo! Ovaj kriterijum drastično sužava izbor, skoro ga obesmišljava, on postaje jednačina bez rešenja. Uz svu muku, moram da ubacim u računicu i realnost. Naime, sredstva su mi skromna: u evrima i u glasovima.

Van metaforičkog okvira: Mazda MX-5.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari