Čitajući ovih dana vesti jasno je da je predizborna groznica zahvatila Beograd, mnogo više nego prednovogodišnja, bez obzira na nikada ranije postavljenu rasvetu.

Takođe, deluje da sudeći prema ponašanju, vladajuća SNS u strahu od istih.

U samo nekoliko dana zabranjeno je lideru Dveri Bošku Obradoviću da prisustvuje sednici Skupštine opštine Mladenovac, koja je, poput sednica Skupštine grada Beograda otvorena za javnst. Zatim su u pomenutoj Skupštini grada, opstruirali davanje izjave prvog čoveka DS u gradu Balše Božovića, da bi zatim usledilo gotovo čvorovićevsko uhođenje i snimanje novinarke N1 na zadatku, od strane članice i donatorke SNS-a Marine Ralević, da bi na kraju građanskoj incijativi Ne davimo Beograd uskratili korišćenje prostorija Mesne zajednice za razgovor sa građanima!

S obzirom da će izbora biti tek sledeće godine, pitanje je kakve ćemo sve oblike nasilja i neodgovornog ponašanja morati da gledamo do samog izlaska na glasanje.

Poput naprednjaka, i ja osećam strah, ali strah od daleko fundamentalnijih stvari nego što je gubitak vlasti.

I sve to zbog bahatosti neukih i moćnih, i nesposobnosti mnogih u vlasti da rade svoj posao.

U ovom slučaju radi o nečemu mnogo elementarnijem od posla, radi se o tekovini koja postoji od početka ljudskog roda i starija je od bilo koje funkcije, a to je briga o vodi.

Konkretno, strah me je od toga da li će ovaj grad ostati bez čiste vode, a potencijalno i ozbiljno poplavljen.

U pitanju je Savski nasip na Novom Beogradu gde se u poslednjih 10 godina kontinuirano sprovodi borba čoveka protiv samog sebe.

Zbog zidanja nelegalnh stambenih objekata (ne sojenica) ali i neplanskog i naravno nezakonitog sečenja šume toga je ugroženo čak 16 Reni bunara kojima se snabdeva Beograd i šuma koja osim što učvršćuje nasip, služi kao zaštita ravnog Novog Beograda od poplava.

U tom naselju, kuće je sinovima sagradio i Tomislav Nikolić, pre nego što je postao predsednik države, a tu je i kuća bivšeg ministra rudarstva i borca za neviđeni kanal do Soluna preko Morave Milana Bačevića.

Vlasnicima objekta nije bilo dosta što su blokirali prilaz bunarima, već daljim intervencijama čine sve kako bi došlo do ekološke katastofe. Mnogo objekata se nalazi na drenovima reni bunara, teren se nasipa, peru se automobili, ispušta antfirz, a posledica toga je trovanje vode, zatrpavanje zatvarača i ispusta na bunarima. I sve to na našoj zemlji/reci.

Da necivilizovanim postupcima nema kraja pokazuju i primeri ograđivanja obale.