Hard i soft talk 1

Premijerka Srbije Ana Brnabić uspela je skoro nemoguće.

Medijskim nastupima u poslednjih nedelju dana zasenila je predsednika Aleksandra Vučića. Za poštovanje je što je premijerka, odlučno i na odličnom engleskom, govorila za cenjene svetske medije, nemački Dojče vele (DW) i američki CNN, a ne neke domaće „Pink“, Blic ili, daleko bilo, Danas. Nisu je intervjuisali Marić, Vučićević ili, ne daj bože, Draža Petrović već čuveni Tim Sebastijan za DW i Farid Zakarija za CNN.

Deo domaće javnosti ushićeno je zaključio da se Brnabić lavovski „borila“ protiv „bezobraznog, bahatog, nevaspitanog“ novinara DW koji očigledno ima nešto protiv Srba, Srbije i meteorskog uspeha Beograda na svim poljima. Šta reći sem – Britanac. Sebastijan, prvi voditelj čuvene BBC emisije „Hard talk“, slavu je stekao intervjuima i debatama, ne libi se da sagovornike „davi kao zmija žabu“. Mnogi njegov stil smatraju kontraverznim, ali ne može mu se osporiti da ume da postavi pravo pitanje i izvuče odgovor. Naši političari, nažalost, nisu navikli na novinare i intervjue, te premijerki nije bilo lako. Na dobro pripremljena i logična pitanja, odgovarala je u stilu naše vladajuće elite, demagogijom, optužbama, osvrtanjem na prošlu vlast, pretećim prstom…

Sebastijan je, po mom skromnom mišljenju, „rasturio“ premijerku, na čije tvrdnje o reformskoj politici, ekonomskim uspesima, a posebno o slobodi medija i odnosu Srbije prema ratnim zločinima, teško da iko može da ostane ravnodušan. Meni se, tako, baš dopalo njeno kontrapitanje, na Sebastijanovo pitanje o javnim nastupima i glorifikaciji osuđenih ratnih zločinaca. „Hoćete da ih zatočimo negde u Srbiji da im niko više ne vidi lice?“, pitala je Brnabić voditelja. Rodbina i prijatelji verovatno žele i treba da gledaju lica i osuđenih ratnih zločinaca, ali javnost je sigurno zaslužila da, promene radi, vidi žrtve njihovih zločina. Hakija Bečić je, na primer isto, 1943. godište, kao i Ratko Mladić, koga je Haški sud prvostepeno osudio na doživotni zatvor zbog ratnih zločina i genocida u Srebrenici. „Deda Ratko“ pozdravlja iz Haga gledaoce TV „Hepi“, a Hakija Bečić verovatno nije i sigurno neće postati deda. Streljan je u genocidu u Srebrenici jula 1995. NJegovo telo je identifikovano i sahranjeno tek prošle godine.

Nije premijerka o Srebrenici i ostalim temama rekla ništa novo, već samo ponovila zvaničan stav, ali malo čudi kad pre cenjena ekspertkinja postade napredna političarka? Kako to da se još nije učlanila u SNS? Šta čeka? Izbornu skupštinu SNS naredne godine? Ako Vučić ispuni obećanje i ne kandiduje se za predsednika (u šta je teško poverovati), da li bi mlađana premijerka mogla da preuzme kormilo „naprednjaka“?

Ispekla je zanat, što je pokazala i intervjuom za CNN, koji je vodio takođe čuveni Farid Zakarija, čiji je stil drugačiji od Tima Sebastijana. Finiji, takoreći, „soft talk“. Premijerka je bila kao „riba u vodi“. Srbija konzervativna, ona em žena, em homoseksualka, em reformatorka. „Menjamo se i idemo veoma brzo u pravom smeru. Ponosna sam na to“, ocenila je Brnabić, naglašavajući značaj i podršku predsednika Vučića, u intervjuu za CNN, američku televiziju, čija je „franšiza“ na Balkanu, N1. Znači li to da „naprednjaci“ više neće da se uvredljivo obraćaju kolegama sa N1? Ukoliko im se tako obrate, nek ih samo podsete kako je „njihov“ Zakarija lepo ugostio premijerku, koja bi sigurno bila glavna medijska zvezda među političarima ovih dana da nije Dragana Markovića Palme. NJegov „Cvetak zanovetak“ u egipatskoj pustinji je ipak van svake konkurencije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari