Višak demokratije 1Foto: Luca Marziale / Danas

Vreme je u politici veoma važno, pogotovo kada su posete zvaničnika u pitanju.

Prošlog vikenda Srbiju posetio predsednik Slovenije Borut Pahor, ali, zauzeti protestima, blokadama, kontra blokadama, rođendanom SNS, potpuno smo smetnuli sa uma taj događaj.

Zaslužio je više Pahor, ali eto nije imao sreće.

Došao u Beograd kada smo bili malo zauzeti. Fin čovek izgleda taj Pahor.

Deluje nekako smireno, pristojno. Slovenac.

Dočekao ga predsednik Srbije Aleksandar Vučić, koji je očekivano biranim rečima govorio o prijateljskoj Sloveniji i cenjenom gostu.

„Svaki sastanak, a tako i ovaj, može da bude kamen u kući mira koju pokušavamo da izgradimo u regionu“, izjavio je Vučić.

Samo što bi kuću mira najpre morao u Srbiji da izgradi.

Kao što se muralima i veličanjem ratnih zločinaca ne mogu graditi dobrosusedski odnosi, mir u regionu se ne gradi dok Srbijom politički sukobi prelaze u opasnu fazu i fizičke obračune suprotstavljenih strana.

Na konferenciji za novinare sa Pahorom, Vučić je primetio da u Srbiji „možda ima malo viška demokratije“.

„Svi mogu da zatvaraju lokalne puteve i auto-puteve, što građani u EU nemaju pravo“.

Izrazio nadu „da ćemo valjda i mi dostići taj demokratski nivo“ da država protiv onih koji blokiraju puteve reaguje u skladu sa Ustavom i zakonom i da će oni koji protestuju jednog dana shvatiti da „nije normalno“ blokirati puteve.

Narednog dana se čule teže kvalifikacije, fašizam, žuti ološ, teror manjine…

Druga strana vlastima nije ostala dužna.

Malo se predsednik zabunio.

Blokade i protesti su itekako česti i u državama EU.

Naravno da policija uvek reaguje.

Uzmimo pomenutu Sloveniju, sem aktuelnih anti kovid, sećam se protesta u Mariboru 2012. protiv tadašnjeg gradonačelnika Franca Kanglera i to pod nama poznatom parolom „Gotof je“.

Tabloidnim rečnikom, Maribor „goreo“.

Onda se protesti proširili po celoj Sloveniji.

Ali ne moramo da gledamo okolinu i mi nažalost imamo bogatu istoriju protesta koji su izmicali kontroli organa bezbednosti i donosili veliki belaj.

Nekim radikali, sa tadašnjim generalnim sekretarom Aleksandrom Vučićem, davali značajan doprinos.

A koliko su na svojim protestima i skupovima poštovali Ustavom i zakonom zabranjeno širenje nacionalne i verske mržnje, svi znamo.

Razlikuju li se aktuelni od nekadašnjih protesta? Naravno. Srbija danas nije isto što i 1992, 96-97, 2000…

Da li zaista patimo od „viška demokratije“?

Ruku na srce, svakog nervira ako nekud krene, a sačeka ga blokada puta, no takve probleme treba da rešava policija poštujući propise, a nikako bacanjem demonstranata preko bankina ili omogućavanjem pristalicama režima da se motkama obračunavaju sa onim što ih nerviraju.

Što se demokratije tiče načelno, Srbija je odavno „hibridni“ sistem – između demokratskih institucija i autoritarne prakse.

Opozicija, čini mi se, nema snage da ugrozi SNS i Vučića na predstojećim izborima.

Ima Vučić značajno vidljivu i još brojniju skrivenu podršku. Ali protesti pokazuju da postoji seme otpora i da se mnogi građani Srbije umiriti ne daju višegodišnjim ispiranjem mozga i zombiranjem.

Šta je Vučiću činiti?

Može li da prestane da vređa neistomišljenike, inteligenciju građana, smanji javno eksponiranje, glumatanje, histerisanje…

Može li vlast da prekine praksu donošenja najblaže rečeno sumnjivih zakona i propisa?

Šta je bilo sa gradonačelnikom Maribora? Podneo ostavku nakon višednevnih protesta.

Ako se dobro sećam, osuđen na višemesečni zatvor zbog korupcije, sumnjiva bila i njegova diploma. Sada je državni sekretar u Ministarstvu unutrašnjih poslova, čini mi se.

Ni Slovenija izgleda nije što je nekad bila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari