Znameniti „orlovi“, tj. fudbaleri Srbije, gotovo je izvesno, na predstojećem fudbalskom prvenstvu igraće u finalu sa Brazilom. I, na žalost – izgubiti! Pre toga će, u osmini finala, razvaliti reprezentaciju SAD, u četvrtfinalu će zgaziti Južnu Koreju, a u polufinalu prosto zbrisati favorizovanu „crvenu furiju“, kako još zovu Špance.

Ova radosna vest koja je do nebesa uzdigla gotovo patosirano vaskoliko srpstvo (a posebno poslenike medija) nije rezultat gledanja u pasulj Ljubiše Trgovčevića, gatanja Vidovite Zorke ili kojekakvih vradžbina inih domaćih vračara, vilenjaka i vidovnjaka, već plod dugogodišnjeg istraživanja Simona Kupera i Stefana Simanskog, dvojice britanskih ekonomskih stručnjaka koji su patentirali matematički model predviđanja rezultata na osnovu pre svega ekonomskih pokazatelja: bruto nacionalnog dohotka zemlje, broja stanovnika i iskustva.

Retroaktivno primenjen na prethodne „mundijale“, ovaj model predviđanja rezultata pokazao se tačnim u čak 72 odsto slučajeva. Međutim, ovdašnji stručnjaci, okupljeni u Institutu za paramatematiku, idu još i dalje. Oni tvrde da potencijalnih 28 odsto šansi da se napravi greška u proračunu treba shvatati ohrabrujuće: ostrvski „matiš„ genijalci nisu u model proračuna ukalkulisali motivacioni faktor skockan u slogan koji prati „orlove“ („Srce na teren“), tradicionalni srpski inat i višak patriotizma.

Prema stručnoj analizi beogradskog Instituta za paramatematiku Srbija će, zaista, igrati u finalu sa Brazilom, ali će pobediti i to sa golom razlike. U domaćoj formuli koja obećava taj gol razlike (GR) u obzir je uzeta populacija (pop) bruto domaći proizvod (BDP), iskustvo (isk) ali i motivacioni faktor (mot) pa je računica više nego jasna: (GR) (ij)=0,137 log (pop (i)/(pop)(j)) + 0,145 log (y(i)/y(j)) + 0,739 log (isk (i)/isk(j)) + 0,657 (mot).

Vreme će, kako to novinari vole da kažu, pokazati ko je u pravu, no, ostvari li se ova prognoza domaćih stručnjaka, biće to jedinstvena prilika da tajanstveni beogradski Institut za paramatematiku konačno izađe iz višegodišnjeg tavorenja u zapećku u koji je skrajnut nakon lošeg iskustva vajnih demokratskih vlasti sa raznim para instutucijama, od paravojnih formacija, do paradržavnih organa.

Neopravdano, naravno, jer nema osobe sklone igranju brojkama koja neće potvrditi da je baš Institut za paramatematiku bolest koja je izazivala nesanicu i mučila omladinu, t.j. matematiku, „prizemljio“ i učinio važnom i običnom svetu prijemčivom naukom u svakodnevnim operativnim kalkulacijama. Njihovim paraproračunima je, recimo, još 23. marta 1999. godine nagovešteno bombardovanje; dovođenjem u vezu broja Koštunišinih tikova levim okom sa brojem ciničnih osmeha u mernoj jedinici od 15 minuta, precizno je, u sat, najavljen pad njegovog kabineta; kalkulišući bojama „vijetnamki“ i razlažući vrste obuće, od mokasina, do gumenih čizmi kupljenih za Borisa Tadića, profesori su, do u detalj, predočili mapu poplava u Srbiji – od Zaječara, do Trgovišta…

Skriveni od očiju javnosti, ovi vredni nameštenici i danas neumorno spajaju brojeve i, naoko, nebitne detalje u sisteme koji s gotovo mikronskom tačnošću nagoveštavaju ono što nas čeka u bliskoj budućnosti.

Sabiranjem neprijatelja, oduzimanjem prijatelja, množenjem nezainteresovanih i deljenjem naroda, koristeći drugi koren od Pi, sračunali su da će Srbija bez 15 odsto svoje teritorije ostati već 2017. godine.

Matematičkom metodom transmisije u dve paralelne poluprave, u jednoj – naših želja da uđemo u EU, u drugoj – objektivnih okolnosti, ispostavilo se da će se one seći, ne baš u beskonačnosti, ali svakako ne pre 2024.

Primenjujući jednostavnu matematičku metodu – množenje (2 x ništa = ništa) ustanovili su da koaliciji na vlasti ne preti nikakva opasnost od zadruge SNS+NS.

Iako se okončanje radova na železničkom koridoru najavljuje za 2015. godinu, naučnici iz Insistuta za paramatematiku su egzaktno dokazali da nema mesta strahu da će se voz koji iz Niša kreće u 10 sati, brzinom od 7 km na čas, ikada sudariti sa vozom koji iz Beograda kreće u podne, brzinom od 11 km na čas: voz iz Niša će krenuti Koridorom 10, a iz Beograda Koridorom 11.

Prostom indukcijom su ustanovili da postoji mogućnost da fudbaleri Zvezde, ukoliko u narednih deset domaćih prvenstava makar jednom šutnu na gol Partizana, ponove uspeh iz Barija. Doduše, 2.391. godine.

Baratajući integralima od minus beskonačno do beskonačno, a uz pomoć koeficijenta inteligencije i holesterola, zaključili su da Seka Aleksić nikad neće na FOX-u izabrati svoju „desnu ruku“.

Matematika je nastala tako što su ljudi počeli da broje ovce. Iako se stvar zakomplikovala, matematika odavno nije ni bauk, ni problematika. Videćećete već za mesec dana.

Srce na teren! Mozak na livadu! Napred „orlovi“!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari