Deca u nama znaju sve, pravi put u nove sne… 1Foto: Luca Marziale

Ponos je ono što konačno odlikuje većinu građanki i građana Srbije. Ponos na kojem nam zavide svi iz regiona ali i na celoj planeti.

Ponos zbog mladih i dece koja su izumela, našla način za borbu protiv brutalnog diktatorskog režima. Borbu koja daje efekte, koja nasilnike i lopove obara i kosi, nipodaštava, anulira, razoružava, obesmišljava.

I to na miran način.

Solidarnošću, ljubavlju, podsticanjem da se izražavaju najlepše osobine unutar nas, članova naše zajednice.

Hrabrost, da se stane nos uz nos, rame uz rame sa svima u odbrani od onih koji hoće da ubiju probuđene građanke i građane.

Zajedno sa onima koji ne pristaju više na brutalnost režima. Izlaze na blokade, učestvuju u protestima… One koji više na mare za svoje kosti i živote, nošeni višim ciljem…

Zamislite, posle svih patnji i svih strahota, smrti, gladi u koje je nas gurao ratnozločinački režim Slobodana Miloševića i Vojislava Šešelja, kao i njihovih političkih sinova Aleksandra Vučića i Ivice Dačića, danas, više od 30 godina posle početka ratova u staroj Jugoslaviji, kada su nam ginuli očevi i braća, prijatelji…, na ratištima, boreći se za ratno profiterstvo nekolicine zlikovaca, dok su ostali skapavali od gladi i gubljenja dostojanstva, studenti, mladi ljudi uspeli su da stanu na crtu takvim zločincima i da ih pobede.

Pitanje je sada već samo trenutka kada ćemo ih videti na kolenima.

Režim zlikovca Aleksandra Vučića, čiji su deo, sasvim je prirodno, i Ivica Dačić i Aleksandar Vulin, politički potomci bračnog para Miloševića, najvećih krvnika posle Drugog svetskog rata na evropskom tlu, gubi oslonac.

Svi prolazi, sva vrata su mu zatvorena. Aleksandar Vučić više nema sagovornika u ovom društvu zahvaljujući načinu na koji su studenti i mladi odabrali da mu stanu na put.

Osim svojih stranačkih kerova, naprednjačkih kadrova, kojima je obezbedio lagodan život dok ljudi zbog korupcije i njihove nestručnosti gube živote. Svi će zajedno sa njim u provaliju sopstvenog ludila i zla.

Ne postojiš, Vučiću. Nisu bitan, nisi nadležan. Smiri se. Ućuti.

Doći će vreme kada ćeš biti prozvan, nadajmo se od strane nadležnih organa.

Da odgovaraš za sva kršenja naših, ljudskih prava, za svu korupciju, počevši od devedesetih. Kada si radio u službi osuđenih ratnih zločinaca, dobijao stanove i privilegije koje idu uz ratne zločince, pa sve do danas…

Kada kao klovn nastupaš, kada se predstavljaš kao da si svaku pojedinčanu penziju lično iz svog džepa platio, dok od naših para finansiraš projekte koji nas ubijaju… Bukvalno – ubijaju.

Dok držiš većinu medija pod svojom kontrolom i brutalnom, bezumnom propagandom…, a opet na ulicama imaš stotine hiljada ljudi, koji nemaju nikakav prozor u svet i pristup glasilima koji su kritički u odnosu na tebe. Ali i oni ipak znaju da si zločinac.

Koliki zlikovac za takav slučaj treba da budeš?

Kada ne možeš da optužiš ni medije za tvoj pad u propast i prošlost u kojoj nećeš biti prepoznat nimalo onako kao što želiš i pokušavaš da se predstaviš.

Aleksandar Vučić je bio i ostao ono što je bio tokom rata. Politički inspirator na zločine. Napredovao je do diktatora 2012. godine, kada je preuzeo vlast. Da bude sam na tronu srama i beščašća kojim se ponosi.

Dok ceo svet priča o studentskoj pobuni, dok najveće svetske zvezde govore o ovdašnjim studentima sa najvećim divljenjem, očekujući da se i u njihovim državama povede slična borba, Aleksandar Vučić preko svojih medija objavljuje da je on srpski vladar koji je najviše učinio za sopstveni narod u celoj istoriji srpskog naroda. Broji puteve, železnice, bolnice koje je navodno izgradio, a sve to prikazujući kao da je iz svog džepa finansirao.

Toliki primitivizam svet nije video, osim onog kada je sa skupštinske govornice pozivao na zločine protiv naroda drugačije vere i nacionalnosti…

Naš predsednik, ministar unutrašnjih poslova i potpredsednik Vlade bili su na pozicijama ratnog huškaštva. Hvatali zalet za danas, ili šta…?

Ni lustrirani, ni kažnjeni, ni omalovaženi. Čak nagrađeni stanovima, biznisom i ostalim privilegijama.

Koliko je lepo danas biti Srpkinja i Srbin kada se obara režim čiji je Vučić nosilac.

Hvala studentkinjama i studentima!

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari