Foto: Luca MarzialeČak i Uskrs 2026. godine obeležava se u Srbiji pod režimom Aleksandra Vučića.
Možda je to nekima normalno. Kažu neki, bolje nego da je slučaj drugačiji.
Da Srbijom vlada kritička misao u vezi sa likom koji je, evo, obeležava se tačno 34 godina od opsade Sarajeva, kada je zločincima nosio pivce za živce, dok rokaju civile sa brda okolo. Pobili su ih mnogo, više od hiljadu dece.
To je bilo davno. Da.
Međutim, na ovaj praznik većine građanki i građana Srbije, onih koji slave hrišćanske vrednosti, pravoslavne, katoličke…, svejedno je, vrednosti ljudskosti…., da sete se svih žrtava režima u kojima je Aleksandar Vučić bio značajan učesnik, od ratnozločinačkog, inspiratorskog, tokom devedesetih, do ovog teško korupcionaškog.
Koji ubija.
Šalim se. Neću podsećati.
O tome su već ispisani toliki tekstovi…
Vrapci na grani znaju o tome kako Vučić laže, krade, navodi na smrt, ne mari… Čak i oni koji glasaju za njega. Zamislite?
Ja bih se ovde zaustavila. Praznik je.
Ima jedna druga stvar. Ova naša, znate je – proevropska opozicija? Uspela je da satre Vučića u Evropskoj uniji. Mesecima, sada već duže od godinu dana, radi zaista predano na tome.
I, uspeva. To je, bar po mom mišljenju, dobra stvar. Bez obzira na to što EU što nije reagovala, kao organizacija, reći će mnogi na genocid u Gazi, sada na agresiju Amerike na Iran… Uglavnom se takvi argumenti potežu kao iz praćke, iako veze sa temom nemaju, a koja je u vezi sa režimom koji vlada u Srbiji.
Dakle, bez obzira na to što u EU imamo toliko fašističkih pokliča koji ugrožavaju osnovno ljudsko dostojanstvo… Razumete?
Mislim da je u interesu građanki i građana Srbije da se tamo nekim donosiocima odluka o tome koliko će para prebaciti na račun Vučićevog režima kaže – preusmerite te novce na račune onih koji su protiv ratnozločinačkog podstrekivača, potrčka osuđenog ratnog zločinca Vojislava Šešelja, korupcionaškog i medijskog manipulatora, koji guši i ubija svaki kritički ton usmeren u pravcu otkrivanja njegovih nepočinstava, unazad više od trideset godina.
Tu akciju proevropske opozcije ne može niko da ospori, u vrednosnom smislu, brige za sopstvenu državu, osim ukoliko toliko mrzi Evropsku uniju i navija da Srbija bude Putinova pećina li Vučićeva rupa za izražavanje frustracija.
Može i tako. Ali, ova “naša” tema nema veze sa drugim temama koje opterećuju ponašanje čelnika Evropske unije u vezi sa krizom i ratom u svetu.
Samo kada bi zavrnuli slavinu Aleksandru Vučiću. To bi bilo toliko fer. A, prosto je. Da se novci preusmere na račune organizacija koje se bore za demokratiju a protiv autokrate Vučića. Šta je u tome loše?
Proevropska opozicija bila bi za takav slučaj zaslužna. To bi moralo da joj se prizna, kao i sve ove inicijative u vezi sa stavljanjem režima Vučića na crnu listu – do sad.
Da ne brojimo. Stvarno ih ima puno.
Evropa može da pomogne Srbiji da se sruši korupcionaški, lopovski režim Aleksandra Vučića.
Polako dolazimo do toga da se sve više poslanika Evropskog parlamenta, do kojih opozicioni iz Srbije mogu da dođu, grupiše oko stava – ne dajte novce Aleksandru Vučiću. On nije država. On je antidržavni element. Iako je predsednik. On tuče, krade, laže, ubija. Pobeđivaće na izborima zauvek na takav način.
Stoga, dajmo prostor ovde da se ponovi i kaže ono poslednje što iz takvih grla dolazi.
Poslanici Evropskog parlamenta iz grupacije Zelenih, Obnovimo Evropu i Evropskih demokrata pozvali su na Veliki četvrtak, na hitnu i jasnu reakciju Evropske komisije zbog pogoršanja situacije u Srbiji, urušavanja vladavine prava, demokratskih standarda i osnovnih prava, uz ocenu da odgovor iz Brisela treba da uključuje i obustavu finansiranja.
Ne dajte mu pare. Rekli su. Možda su oni mali i nebitni kao i naša proevropska opozicija.
Ali, ti mali uglavnom rade vredno i donose vesti, vesnici su novog proleća.
Vučić se snažno zaigrao. Reklo bi se. otkačiće ga i Ursula. Samo još malo.
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

