Kada je reč o Vojislavu Šešelju, Aleksandar Vučić je rekao da ga poštuje, jer zna da neće protiv države, prepričava se u vestima gostovanje premijera Srbije u jednoj televizijskoj emisiji, u žiži izborne kampanje, 2017. godine…

„Međutim, mislim da bi bilo loše da Šešelj dobije poverenje građana, jer znam gde bi nas to odvelo. Ali, znam da neće da ugrozi stabilnost države, jer zna šta je država“, objasnio je dalje Vučić.

Za aktuelnog premijera Srbije, čoveka koji drži apsolutnu vlast u svojim rukama i pretenduje da i u narednih pet godina tu moć dodatno učvršćuje i usložnjava, Vojislav Šešelj nije pretnja po stabilnost države, on je poznavalac države i ne bi je ugrozio. Hteo je da kaže Vučić da je čovek čija je politička karijera obeležena isključivo ratnim huškastvom, mržnjom, širenjem netolerancije, masovnim proterivanjem nesrpskog stanovništa, zbog kojeg je gomila nesrećnika uzela noževe i puške i krenula da kolje i ubija svoje najbliže komšije i prijatelje, osiromašila i pretvorila se u zveri – zapravo odmah nakon njega samog, najbolji izbor za građane Srbije.

S druge strane, izvesno je da to Vučić zapravo ne misli? On to samo tako kaže. Zašto? Pa, da bi pridobio naklonost građana koji glasaju za Šešelja ili za nekog drugog krajnje nacionalističkog kandidata. Drugi razlog je taj što Vučić, osim Šešelja, na političkoj sceni nema više nijednog prijatelja. Zapravo, nema više nikoga ko mu nije krajnji neprijatelj. Osim eventualno Čedomira Jovanovića i Nenada Čanka, koji za podršku koju mu pružaju pronalaze argumente upravo crpeći ih iz Vučićeve „dobre volje“ da ne bude i sam Šešelj, da ide putem evropskih integracija umesto u izolaciju u kojoj bi Srbiju ponekada posećivao neki ruski niži činovnik da joj udeli porciju za stanje na ivici gladi.

Otprilike se na tome iscrpljuje i podrška koju Vučić dobija od Evropske unije. Aleksandar Vučić je poštovan i cenjen jer nije Vojislav Šešelj, a on ih izlaganjem svojih pozitivnih stavova o politici četničkog vojvode stalno sve upozorava ne samo da postoji mogućnost da se vrati u svoju „svetlu“ prošlost i najdublji mrak srpske istorije, već i da to itekako ima ko da podrži – građani Srbije. Jer, društvo se ne reformiše, a javno mnjenje ne formira tako što se veliča najgori politički šljam, koji na duši nosi hiljade i hiljade života, samo da bi se pobedilo na izborima, pogotovo ako je ta pobeda i bez toga izvesna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari