Vučićeva presuda na godišnjicu ubistva Ivanovića 1

Na godišnjicu ubistva kosovskog političara Olivera Ivanovića, u trenutku kada opozicija preusmerava motiv sve masovnijih protesta protiv vlasti ovom povodu, jer istina o zločinu nad čovekom koji je, takođe, bio jasno protiv političke postavke Srpske napredne stranke, još nije rasvetljena, saopštava se javnosti jedna, po sadržaju i pretežno dominirajućem kontekstu, nametljivo sumnjiva presuda.

Naime, dan uoči gore pomenutih demonstracija, odnosno isteka cele godine u kojoj su se, bez razrešenja i konačnog epiloga, pojavile kompromitujuće informacije i, za ovdašnju vlast, vrlo neprijatne sumnje u vezi sa ubistvom Olivera Ivanovića, u fokusu pažnje javnosti ispostavila se presuda po kojoj je Zvonko Veselinović, u najmanju ruku, po onome što karakteriše njegovu ličnost i delo, određen kao kontroverzna ličnost, osuđen na dve godine zatvora. Kako ga mnogi deceniju unazad zovu – kosovski mafijaš – ali i onaj koji se okoristio i skrnavio javni interes ne samo bliskošću sa aktuelnom već i prošlom vlašću, preciznije, ovom koja danas protestuje protiv Aleksandra Vučića, dobio je dve godine zatvora zbog toga što je nelegalno kopao šljunak.

„Poslovi“ Zvonka Veselinovića vezani su, unazad godinama, za teške infrastrukturne projekte, koji se neizostavno obavljaju preko, i u bliskom odnosu sa odlukama države. Razume se, reč je o težini ne samo radova već i određenju da su finansirani javnim, odnosno novcem građana, iz budžeta. Ipak, „poslovi“ Zvonka Veselinovića šireg su opusa i dokazuju jedan lojalan odnos koji je iskazivao prema onima koji su na vlasti i koji u trenucima njegovog angažmana drže ključeve državnih kasa u svojim rukama. Taj pretpolitički kontekst koji nekako ozvaničava i upućuje na suštinu Veselinovićevih kontroverznih i kriminalnih radnji jasno je iskazan u vreme vlasti Borisa Tadića, odnosno Demokratske stranke, kada se ispostavio kao glavni izvođač postavljanja barikada na Kosovu. Veselinović je uhapšen i 2016. godine, jer je Kfor tvrdio da postoji snimak koji dokazuje da su glavni organizatori napada na međunarodne snage na Kosovu, u vreme barikada, bili Zvonko Veselinović i njegov brat.

A rodbinske i kumovske veze zapravo su ono što predstavlja drugi ali i, čini se, suštinski plan prekjučerašnje vesti o osuđivanju Veselinovića na dve godine zatvora. Ponovimo, dan uoči godišnjice ubistva Olivera Ivanovića. Da je pravosuđe u Srbiji strogo dirigovano i gotovo u potpunosti zavisno od vlasti, zabeleženo je statistički, dokazano i evidentirano ne samo u utiscima ovdašnje već i inostrane javnosti, usled monitoringa koji sprovodi Evropska unija u kontekstu praćenja napretka na putu evropskih integracija. Naime, istovremeno sa presudom o dvogodišnjoj kazni zatvorom ovog kosovskog bosa, donesena je i oslobađajuća presuda za njegovog kuma – Milana Radoičića. Onog sa kojim je Ramuš Haradinaj, prema sopstvenom svedočenju, dogovarao ključne infrastrukturne projekte za sever Kosova, kao i ulazak Vučićeve Srpske liste u kosovsku vladu, iako, kako je tada rekao, Radoičić nije imao nikakvu političku funkciju. Kretao se tada Radoičić na pretpolitičkom terenu, a predsednik Srbije je neposredno nakon ubistva Olivera Ivanovića, i eksplodirajućih informacija o tome da je upravo Radoičić onaj koji upravlja sudbinama na severu Kosova, tvrdio da ne poznaje čoveka i da ga nikada nije sreo. Ubrzo je, međutim, bez posebnog objašnjenja Aleksandra Vučića o nepoznavanju ovog neformalnog političara, postavljen za potpredsednika Srpske liste, uprkos tome što se još kao kum danas osuđenog Zvonka Veselinovića, našao na optužnici Tužilaštva za organizovani kriminal 2012. godine zbog sumnji da su 2010. godine prisvojili 32 vozila koja su vlasništvo kompanije „Hipo-Alpe Adrija lizing“. Međutim, na taj slučaj je Apelacioni sud u martu 2016. godine, dve godine nakon dolaska naprednjaka na vlast, stavio tačku, da bi presudom drugostepenog suda pravnosnažno bili oslobođeni svih optužbi.

I da nije bilo previše izjava o kriminalnom delovanju Milana Radoičića, odmah nakon ubistva Olivera Ivanovića, odnosno da u javnosti nisu ispostavljane fotografije i činjenice o vezi ovog neformalnog predstavnika severnokosovske mafijaške scene ali i političara koji radi za SNS na tom prostoru, neistine koje je pre godinu dana izgovorio Aleksandar Vučić, predsednik Srbije i lider naprednjaka, u vezi sa poznavanjem i poslovima ovog čoveka, bile bi dovoljne da se zdravorazumskim putem dođe do zaključka da Vučić krije i zataškava odgovornost vrlo opasnih ljudi. Bez ikakvog objašnjenja o tome kako je za 365 dana od navodno nepoznate osobe dospeo do funkcije potpredsednika ispostave SNS na severu Kosova, Aleksandar Vučić obznanio je zapravo da Radoičić radi u njegovoj službi. Koliko je mračna ta služba, svedočiće oni koje ne bude pojeo mrak. Nažalost, jednog je već progutao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari