Basara ponedeljkom 1

Čak u Rovinju – da ne kažem baš u dubini neprijateljske teritorije, na kojoj sam se obreo nekim književnim poslom – stiže do moje malenkosti crn glas da se Ministarstvo odbrane…

… blagoodvažilo protivzakonito objaviti sadržaj dosijea i zdravstvenih kartona nekih oficira koji Srbiji nisu služili, onako kako bubanj (čitaj:Vulin, mada tu nema bitne razlike) kaže, nego se behu nešto uskurčili i odali odavanju javnih vojnih tajni o katastrofalnosti stanja u Vojsci Srbije.

Koliko sam preko interneta uspeo dokonati, ta crna vest nije izazvala uobičajeno pansrpsko ibretenije, čak ni „u struci“, među advokatima i kadijama, više je to bila neka tiha rezignacija tipa: pa ima li budalesine koja je očekivala da Republičko javno tužibapstvo – na čelu sa javnom tužidevojkom (ne ide, brate, da je nazovemo babom) Zagorkom Dolovac – stisne muda, presavije tabak, zašilji plajvajz i podigne optužnicu protiv ministarstva sile, koje samo pro forma nosi prefiks „odbrane“, a kome se vaistinu – u svim vremenima i svim bojama – defanzivnost nikada nije mogla nabiti na nos.

Nemojte se začuditi što ponovo nastupam u ulozi Superhika i stajem u odbranu, ne, naravno, Ministarstva odbrane, nego golorukog Javnog tužibapstva. Koliko sam vam samo puta ovde prepričavao kako je Koba, kada su mu pobočnici priopćili da se Sveti Otac nešto uskurčio zbog nekog njegovog poteza, pobičnike pitao a koliko papa ima tenkovskih divizija, pa kad su mu rekli da nema ni jedne, ponbočnike posavetovao da mu papu, kao dibidus irelevantnog, više ne pominju.

E sad, kad papa nije imao ni jedne tenkovske divizije, možete zamisliti koliko ih tek nema nejako srpsko Javno tužibapstvo, kome bi – ako bi se, na čelu sa Zagorkom, najelo bunika i rešilo da podigne sve optužnice koje bi trebalo da podigne – trebala podrška najmanje deset tenkovskih divizija, plus podrška iz vazduha, a možda i iz kosmosa.

Lepo je onaj Svetogorac pravoslavnim narodima i senatima bivšeg Otomanskog carstva govorio da će hajduci ostati hajduci i kad najure Turke i da će nakon polumilenijumskog ropstva pod Osmanlijama, narodi i senati dopasti isto toliko dugog robovanja pod hajducima. DŽaba je Svetogorac krečio, a verovatno je završio u sendvičima ondašnjih botova, kao zamena za tirolsku salamu, u našem narodu od milja zvanu „podriguša“.

Pisac hoće da kaže da u hajdučkoj državi, u kojoj – kad zatreba i kad se naredi „odozgo“ – i ministarstva sporta i kulture postupaju kao ministarstva nasilja, nema mnogo vajde od čestih promena tirjana, ustava i zakona, koji najmanje obavezuju upravo ustavotvorce i zakonodavce , jer tirjani vlast priželjkuju i čuvaju upravo zato da bi neometano obavljali svoje hajdučke delatnosti. A nije da ipak nema pomaka nabolje. Zapitajte se kako bi gorepomenuti oficiri prošli u vreme kada je đeneralštab zasedao u „Zlatnoj moruni“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari