Meni je to promaklo, ali Bošku Jakšiću nije. Pročitah jutros u Boškovoj kolumni da je odlazeća garnitura iz Glavnog čardaka na Andrićevom vencu formatizovala sve tamošnje kompjutere. Ček more!

Ako su Borisovi dilberi tamo držali svoje privatne kompjutere, njihovo je neprikosnovenog pravo da diskove brišu i reinstaliraju tri put dnevno, ama ako se tu radi o državnim računarima, onda mi to zvuči pomalo krivično.

Pa, ljudi moji, nije li ispod mejlova devedesetdvojke pisalo „ovaj mail je vlasništvo B92“ i nisam li ja sa ove stranice otpisao Veranu da mi ih otuda više ne šalju. Kompanijsko vlasništvo, nije to malo stvar. Zabrljam nešto, promenim red reči i eto tužbe. Bolje je ne dolaziti u iskušenje.

A eto, prezidencijalni dilberi nisu odoleli iskušenju. Što mnogo više govori o prirodi ove države nego o naravima državnih čardaklija. Čovek kao takav, ma kako on inače gordo zvučao, sklon je da zameće tragove i da uklanja neprijatne dokaze. Ali upravo zbog toga i postoje države i državne arhive, one papirne, jednako kao i ove elektronske. Dobro, znajući ovdašnje prilike i ljude, skloniji sam da pomislim da je takozvani bivši staf formatizovao kompjutere čisto da napakosti novom Baškanu i baškanovim čardaklijama, a ne da prikrije dokaze da su se na državnim kompjuterima gledali pornići i igrale video-igrice.

Ali sada, ovako bez dokaza, zlim jezicima se ne može stati na put. Šta sad sprečava nekog pisca mistifikatorskih bestselera da napiše roman pod naslovom „Strava u sobi predsednikovih kompjutera“. Mogao bi tu da padne i celovečernji igrani film. Znate ono, neki klinac, haker, brlja po otpadu, nađe predsednikov disk, osveži mu memoriju i posle vidimo čuda i pokore.

S druge strane, sumnjam da se novi baškan preterano uzbudio zbog odsustva prezidencijalne memorije. Kao i svi naši kneževi, kraljevi i predsednici i Tomčilo zasigurno smatra da istorija Srbije počinje sa njim, zašto bi on bio izuzetak, pa će u tom smislu očas posla nabaviti nove kompjutere i ispuniti ih novom, još boljom memorijom.

Pa neka mi se samo posle natovrze neki intelektualac sa pitanjem: zašto Srbi imaju kratko pamćenje. Svaki čas ga brišu, eto zašto. A sada na radne zadatke. Novi protokol je, dakle, uspostavljen. Predsednika ćemo ubuduće oslovljavati sa „baškan“, a bivši Prezidencijalni konak iliti Glavni čardak od sada će se ovde zvati Čiča Tomina koliba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari