Pre neko veče ponovo se latih čtenija mog omiljenog štiva, memoara moje omiljene vrdalame Nićifora Ninkovića, berberbaše mog omiljenog srpskog knjaza, Miloša Obrenovića. Ko je čitao – čitao je, ko nije – ne vredi mu objašnjavati. Druga stvar je u pitanju.
Budući da se bliži Gej parada, pade mi na pamet sumanuta pomisao: Kako li bi Kodža Miloš postupio da mu se u kragujevačkom Konaku pojavio neki delija sa predlogom da se u Kragujevcu održi Gaj parada? To, iz razumljivih razloga, ne možemo zasigurno znati, ali ipak ću se usuditi da rekonstruišem tok nedogođenog događaja.
„Šta!“ – garant bi dreknuo Kodža – „Adžuvanska parada! Kakva adžuvanska parada OCA TI JEBEM U DUPE. Amidža! Ovamo der, vezuj psa za macke i udri šeset!“ Gorepomenuta psovka bila je knjazu najomiljenija. Ne trčite pred rudu, nije ovo naivni pokušavaj da u frojdijanskom ključu optužim Kodžu za potisnutu homoseksualnost, ako ni zbog čega drugo, a ono zato što knjaz Miloš ništa nije potiskivao. Moglo mu se! Potom, knjaz je bio notorni ženskaroš. Moglo bi se čak reći da je – pomalo neuobičajeno za ono vreme – bio i prilično promiskuitetan. Što, opet, ne znači da je bio liberalan. To ne! Kodža je guzio koga je hteo i stizao, a stizao je koga je hteo, ali su podanici bili dužni da žive po svim pravilima patrijarhalnog morala. Teško onom ko bi došao u sukob sa Miloševim nepisanim, ali strogim seksualnim zakonikom. Znalo se! Silovanje – kruška, to jest vešanje. (Btw, pitam se šta li je danas na mestu knjaževe kruške, Kragujevčani, oglasite se.) Preljuba – đuvegiji dvadeset osam topuza po leđima, preljubnici – sto kamdžija po guzici. Ova druga kazna se naoko čini težom, ali nije bilo tako. Uopšte nije bilo? Uh! Pročitajte kod Ninkovića na šta su ličili kažnjeni slastoljupci.
Mogao bih danima pričati (i pisati) o knjaževim opstojatelstvima, ali mi ponestaje karaktera, pa ću da pređem na stvar. Poenta ovog podugačkog uvoda jeste da je pre još malo pa dvesta godina gospodar Miloš bio suvereni autoritet u pitanjima političkih i seksualnih sloboda. Kako bi knjaz rekao, tako bi i bilo. Moderna, pak, demokratska Srbija, koja se knjazom toliko ponosi, nije knjazu, nažalost, ni do kolena. U modernoj Srbiji, u kojoj je suveren narod, stepen političkih i seksualnih sloboda određuju neformalne grupice, inače odranije poznate organima gonjenja. Država, da kažemo, Srbija kaže – može adžuvanska parada, neformalne grupice kažu – ne može parada. I država Srbija savije repić. Prošle godine se država Srbija beše nešto ko uskopistila, pa je najavila „oštre mere“ i sigurno održavanje parade, kad ono – međutim. Čitam danas izjavu policajnog popečitelja da se ipak „rade neke procene“. E, popečitelju, popečitelju, da je kodža Miloš „radio procene“, ne bi ti danas bio popečitelj.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

