Matrix Reloaded 1Foto: Stanislav Milojković

Na vaskršnji utornik potpukovnik Kon – osnivač nove grane medicine, dupeuvlakačko-tabloidne epidemiologije – gostujući protivno svim pravilima „struke“ u Marićevoj septičkoj jami, Ćirilici, javno je, pred milionskim auditorijumom, priznao da je lažov.

Ja sam, doduše, odranije podozrevao da je potpukovnik sklon zaobilaženju istine, ali znate kako kažu u „bezbednosnoj zajednici“ – nema dela bez priznanja.

Eh, šta ti je život, nekom majka, nekom maćeha. Ana, recimo, Lalić napisala suštu istinu, pa dopala apsane, potpukovnik javno priznao da je prikrivao istinu, pa nikom ništa. Da ne bi baš bilo nikom ništa, ponovo „poručujem“ Aninim advokatima da ne budu ženski polni organi nego da presaviju tabak i potpukovnika utuže za „podstrekavanje“ po članu tom i tom stav taj i taj.

Sud Visoke Partije neće, naravno, osuditi potpukovnika, ali vredi od nečega početi.

Potpukovnik je, kaže, lagao „za dobro naroda“, ko biva da narod ne bi saznao da je ovdašnji državni provizorijum epidemiju dočekao nespreman i da nije bilo dovoljno zaštitnih sredstava i opreme, pa se posledično strunio, što je, po meni, besmislica biblijskih razmera jer u Srbiji i vrapci pod strehom pustoline u Nemanjinoj, a kamoli narod, dobro znaju da Provizorijum apsolutno sve dočekuje nespreman i da (osim brašna i zejtina) nikada ničega nema dovoljno, ako nečega uopšte ima.

Svi su to, dakle, dobro znali – ako se slučajno nađe naivčina koja to nije znala neka se javi redakciji da mu na onih 100 Antivirusovih evra dodam još 200 – a opet, i Provizorijum i potpukovnik uživaju poverenje 92% populacije. Populacija će inače to poverenje platiti paprenom cenom. Ali neka im bude.

Tražili su, neka gledaju.

Ovo su meseci raspleta krizne situacije autoritarnih zajednica, koju je Manes Šperber opisao kao proizvodnju privida iz koje proizilazi privid stvarnosti, a koja završava kao „stvarnost privida“ , naoko neprobijan simulakrum koji „puca“ upravo onda kada se čini najsnažnijim.

Napred rečeno nije razlog da se počnete udarati šapicama u grudi, jer raspad „stvarnosti privida“ ne znači automatski nastupanje neke bolje stvarnosti nego to po pravilu – osim ako se ne preduzmu promišljene i energične mere, kojih u Srbiji, naravno, neće biti – završava u pustinji realnosti. Na šta TO liči, možete pogledati u filmu Matrix.

Kretenizam ovdašnje opozicije je (po ko zna koji put) došao do izražaja u kilavim kevtanjima da se potpukovnik uapsi zbog – pazi sad – izjave da bi vanredno stanje – koje nije trebalo ni zavoditi – moglo biti ukinuto pre završetka epidemije. Opoziciju kojoj se zalaže za produžetak vanrednog stanja treba po kratkom postupku nabiti na Sebastian, što sa grešnim zadovoljstvom činim. Udri, Vučiću, ruka ti se pozlatila.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari