Milion paketića 1

Juče smo apsolvirali da ovdašnja beda (svih boja) ima sjajnu budućnost, danas ćemo pokušati da dokonamo zašto je to tako i da eventualno odgovorimo na pitanje od milion paketića za „najugroženije“ – može li se duhovnoj i materijalnoj bedi jednoga dana stati na kraj?

Kad smo već kod poklon paketića, evo pitanja, takođe od milion paketića: mislite li vi da su svih 5.000 žitelja Mladenovca koje će Višnja Milost obdariti paketićem sa litrom zejtina i kilom brašna puki siromasi? Ma jok! Ma daleko od toga. Siguran sam, štaviše, da će među tih 5.000 srećnih dobitnika paketića biti podosta solidnostojećih „srpskih domaćina“, koji – na podobije doktora Šulca, samo sa obrnutim predznakom – neće odoleti izazovu „male vajde“ koja najpre razveseli čoveka, a onda ga pretvori u krpu, kao što su se devedesetih u ljudske olupine (spolja, doduše, neprimetno) pretvarale „siromašne izbeglice“ iz Bosne koje su na haubama „glanc“ novih mercedesa srpskoj sirotinji po buvljacima prodavale paketiće humanitarne pomoći.

Isto važi i za srećne dobitnike paketića sa „nestandardnim srpskim sadržajem“ koje su – kako dame i gospoda u tupoumnosti smatraju – dobili mukte, po bagatelnoj ceni potpisa na Spisku 1.000+, koji se – Srbija je ovo, brale – lako može pretvoriti u spisak za odstrel, jednog dana, „kada druga postane sudija“. Ni srećnim potpisnicima se, spolja posmatrano, osim malo kilave halabuke iz tabora nepotpisnika ništa loše ne događa, naoko ostaju u opticaju kao uspešni i ugledni građani, ali – viđi vraga – pre ili kasnije ih u mračnom haustoru iznebuha sačekuje Rogonja sa isukanim bodljikavim Crvenim Banom i bespogovornim naređenjem: skidaj gaće! Fantastika? Fikcija? Ma jok! Realna cena profita zasnovanog na bedi.

Ali još jednom i po ko zna koji put: nemojmo se zavaravati, okanimo se manihejstva i jednodimenzionalnosti, ovako kako danas radi El Supremo, njegova posluga i njihova kiljentela, radili su – neki sa manje, neki sa više stila, ali uvek ekstremno jadno i bedno – SVI srpski vladari, sa izuzetkom Zorana Đinđića, koji je pokušao – i zato platio glavom – da izokola, strpljivim radom, žitelje Srbije nekako navede da postanu slobodni građani, vladari samih sebe, a ne robovi darodavaca poklon paketića.

El Supremu je samo zapalo u deo – a čini mi se da je i on (bar ponekad) svestan toga i da (između ostalog) i zbog toga onoliko malo spava – da jednu sumašedšu politiku začetu pre više od sto pedeset godina, potom decenijama brižljivo negovanu i održavanu, dovede do naopakog savršenstva, to jest do stanja raspada svih vrednosti (osim, je li, „srpskih“ i „porodičnih“) i anihilacije svih ljudskih obzira, u kome – budući da smo slobodu većinski trampili za kilo brašna i litar zejtina – tiranski vlada slepa sudbina. Koja nam, ako je verovati Milu Dodiku, ne može ništa, jer smo jači od nje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari