Isteče mandat predsedniku sveta Jeremiću. Odmah je to svet osetio na svojoj koži. Haos se momentalno i dramatično povećao. Pičvajz u Siriji, pucnjava u mornaričkoj bazi Vašingtonu. Da ne dužim – tek će svet da vidi šta je izgubio.

Ali ako je svet na gubitku, mi smo na dobitku. Eto ti ga nama natrag Jeremić u svojstvu „samostalnog poslanika“. Ne znam za vas, ali meni se javlja da eksdunjalukbaškan neće predugo ostati u statusu samostalnosti. Takvi, dame i gospodo, uspevaju samo u kolektivima. Počujte samo šta je Jeremić rekao na oproštajnom tulumu u pustolini na Ist Riveru. Ponosan je, kaže, što je služio svetu u ime svog naroda. Pretpostavimo da će Jeremić u narednom periodu služiti narodu u ime sveta. Nego, da ne prejudiciramo, sačekajmo razvoj događaja, neće taj sedeti miran, tvrd vam stojim.

A u međuvremenu, razmotrimo mogućnosti koje se otvaraju pred našim diplomatom ovenčanim svetskom slavom. Koja to patriotska stranka ne bi poželela takav jedan kapacitet u svojim redovima? Uzmimo, na primer, DSS, etalon patriotske stranke. U ideološkom smislu Jeremić bi se tu odlično uklopio, nema sumnje da bi mu se poklonici sekte obradovali, ali da li bi mu se obradovao vođa? Čisto sumnjam. Nije Voja Boris. Voja zazire od ambicioznih tipova. Osim toga, Jeremić je isuviše ekstrovertan za njegov ukus. U DSS-u se zna: nema pića i javnih lumperajki. Statut – kakav statut – zakonopravilo DSS-a je jasno: ko hoće da se odaje alkoholu, to mora da radi u toplini svog doma, to jest u špajzu. Uzgred, pića što se tiče, tu ni Boris nije bio baš široke ruke. Nerado je gledao na funkcionerske odlaske u viđenije prestoničke restorane, a još neradije na funkcionersko kurčenje skupim satovima. Uprkos tome, DS je prošla kao da su svi – počev od prezidenta zaključni sa poslednjim članom – pili od jutra do mraka. A možda su i pili po „špajizima“.

Budući da Jeremić voli stranke na vlasti, sledeća opcija bila bi SNS. Tu bi se Overlord našao na žeravici! Predsednik sveta je kadar koji može da reši puno toga. Ali ni Vučić nije Boris. Rekao bih da je i za njegov ukus Jeremić previše ambiciozan. I previše hiperaktivan. Čovek, jednostavno, ne može miran, a SNS je – uprkos okretanju ćurka naopako, to jest evropeizaciji – stranka mirnih i disciplinovanih članova. Pa dobro, šta je Jeremiću činiti? Naslednik na tronu popečitelja inostranih dela, Mrkić, nedavno je izjavio da za Jeremića u MIP-u uvek ima mesta. Ama sumnjam da bi se Vuk, nakon predsedavanja svetu, zadovoljio mestom ministra savetnika. Na kraju, ima tu još jedno rešenje. Zašto se recimo Jeremić ne bi vratio svojoj profesiji? Eh, zašto! Zato što bi onda morao da radi, a plata bi mu bila mala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari