Nisam pristalica teorije o cikličnom ponavljanju istorije i tvrdoglavo se držim hrišćanskog učenja o istoriji kao pravolinijskom sledu neponovljivih događaja koji imaju početak i kraj, ali – pošteno govoreći – stvarnost nije na mojoj strani.
Dobro! I ja bih mogao, kao što je svojevremeno učinio Hegel, da priteran u ćošak kažem – tim gore po stvarnost. Možda bih čak bio i u pravu – nije to teško kad je u pitanju srpska realnost – ali bih svejedno, skupa sa svima vama, bio uvučen u vrtlog srpske cikličnosti, u još jednu turu večnog vraćanja istog i istih. Da ne dužim. Jedan srpski ciklus se završio, drugi se upravo vraća na scenu, a sa ciklusom se – ako je verovati novinčinama – na mesto glodura „najstarijeg dnevnog lista na Balkanu“ vraća i Čelična Ledi srpskog novindžiluka, Ljiljana čuvena Smajlovićka.
Da li ja imam nešto protiv toga? Jok, more! „Politika“ je još krajem osamdesetih izgubila svako poverenje moje malenkosti i nikada ga više – uprkos povremenim dirljivim naporima – nije povratila. U tom smislu – potpuno mi je svejedno ko je u „Politici“ glodur. Ovo, međutim, ne znači da sam makar na jedan dan prestao da „Politiku“ kupujem i čitam. Kažem – kupujem – jer za razliku od „Danasovog“ menadžmenta koji prosto hita da džabalučarima omogući nesmetan pristup „Danasovim“ sadržajima, menadžment „Politike“ radi strogo poslovno, da baš ne kažem cincarski. Današnju, recimo, „Politiku“ na internetu možete pročitati tek negde večeras. Za razliku od sutrašnjeg „Danasa“ u koji možete zaviriti takođe večeras. Šta da se radi, Panović voli da ide ispred vremena.
A zašto – kad joj već ne verujem i ne cenim je – i dalje čitam „Politiku“? Zato, dame i gospodo, što je „Politika“ neiscrpni izvor najpouzdanijih dezinformacija. Tako je to – da se ne lažemo – bilo od samog početka, još od vremena kada je stara dama (ne mislim na Smajlovićku, daleko bilo) bila najmlađi list na Balkanu. Kada bi „Politika“ počem u zaglavlju – kao što je to nekada bio običaj – imala moto, on bi glasio: mi virimo iz državnog i čaršijskog dupeta. Da, da, „Politika“ ima mnogo dodirnih tačaka sa tradicionalnom srpskom politikom „dobar dan čaršijo na sve četiri strane“. I, sledstveno, postiže iste rezultate kao rečena politika. Bujošević tu nije mogao (ili nije smeo, ili mu nisu dali) ništa da promeni. Sad ćemo da vidimo šta će Smajlovićka napraviti od „Politike“. Da ne bude zabune, uprkos društvenopolitičkim antipatijama spram Čelične Dame, držim da je ledi, u čisto profesionalnom smislu i za ovdašnje prilike, solidan izbor.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

