Budući da to opozicija nije u stanju – niti pomišlja da mrdne dupetom – Jego Predsedatelno Sijatelstvo Vučić je prinuđen da sopstvenim snagama, a uz malu pomoć prijatelja, radi na skraćenju dugovečnosti svoje vladavine.

Da Vučić postupa malo diskretnije, kao, recimo, Milo Đukanović, tvrd vam stojim da bi doživotno ostao na vlasti, ovako kako postupa, u najmanju će ruku prepoloviti trajanje svoje nove ere, što, opet, uopšte nije razlog za seirenje pretendenata na presto, pre svega zato što će se i ta polovina – manj ako se ne dogodi neko biblijsko čudo – po svemu sudeći protegnuti na najmanje deset godina. A pogotovo to nije razlog za seirenje nas, sirotinje raje, zato što će – rečnikom SFRJota rečeno – i posle Vučića biti Vučić, samo će se drugačije prezivati.

Vučić, naime, kakav god bio, nije nikakva anomalija, nikakav uzurpator, nikakav kvaritelj (i pre njegove ere nepostojeće) institucionalnosti, nego je gvozdeno pravilo čemerne srpske državotvornosti koja nikada nije uspela da napravi razliku između nacije i države, patriotizma i histerije, rodoljublja i koristoljublja, a pošto je nekih razlika ipak moralo biti, one su se svele na razliku između četnika i partizana i Partizana i Zvezde.

Otuda je razumljivo da u takvom pretpolitičkom ambijentu, najveću „prohodnost“ imaju podnarednički tipovi iz, kako se to kaže, svih oblasti javnog i kulturnog života, pa ako vam se čini da je život nepodnošljiviji nego u vreme JexS-ove ere – a objektivno jeste – opustite se i u granicama svojih skromnih mogućnosti uživajte u kakvim-takvim blagodatima sadašnjice jer će budućnost – opet kažem, ako se ne dogodi biblijsko čudo – biti crnja i gora.

Proviđenje (ili za ateiste-istorija) ljudskim društvima ne daje šansu svakih deset godina, nego jednom, najviše dvaput u veku; Srbija je tu šansu dobila dvehiljadite i tu šansu nije (i to u rekordnom roku) prokockao niti upropastio Vučić nego oni kojima je data, a koji je – skupa sa svima nama – nisu bili dostojni. U pravu je stoga državotvorni idol, Krle, kada za Danas blagoizjavi da je JexS Tadić – koji sada osipa drvlje i kamenje na Vučićevo svakodnevno i ebzobalno pojavljivanje na televizijama i po panađurima – isto tako „pažljivo birao da se javnosti obrati bukvalno svakodnevno, samo da se to zaboravilo.“ Istinoljubivi Krle je, doduše, prećutao da je lično on smišljao, osmišljavao i sasluživao JexS-u u svakodnevnom pojavljivanju i špricanju kokošaka i da Boris nekim slučajem nije bio sklon svemu što vole mladi – što će reći da je imao više radnog vremena – TV minutaža mu ne bi bila manja od Vučićeve. No, opet prekardaših. Nastavak u sutrašnjem broju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari