Čim pohvalim prezidenta, odmah izbije neki pičvajz. Ajde što je smorna družina ujedinjenih tutumraka uspešno razbucala ono malo promena koje je doneo peti oktobar, sada su počeli da apse učesnike prevrata. Evo, čitam u novinama da je uhapšen Bogoljub Arsenijević Maki, jedan od najodlučnijih boraca protiv Miloševićeve satrapije. Odmah mu odrapili dva meseca pritvora. Ministar policije ga nije primio. To donekle razumem: Maki se (nažalost, kako vidimo, bezuspešno) borio protiv njega i njegovih.

Malo me, istina, čudi zašto se prezident, inače tankoćutan spram žrtava svakovrsnih nepravdi, nije oglasio nekim visokoparnim saopštenjem. Ima valjda preča posla. Razmišlja kako da izabere potpredsednike koji će biti demokratski izglasani na veledemokratskoj skupštini Demokratske stranke.

Da nije Maki opljačkao ili prevario nekog? Da nije slučajno proneverio neke pare? Jok, more. Uhapšen je na granici po nalogu tobožnjeg Višeg suda zbog „neodazivanja na sudski poziv“. Proces na koji se Maki nije „odazvao“ star je jedanaest godina i pokrenula ga je korumpirana Miloševićeva pravosudna mašinerija zbog Makijeve borbe da na vlast dođu Boris Tadić & company. Dobro, nije Maki imao na umu baš Borisa, a ni ovaj samog sebe nije tada imao na umu, ali obrni-okreni, Arsenijević se nadobijao batina da bi u Srbiji zavladale demokratija i Demokratska stranka. Jeste, uskurčiće se kadije, ali on je predvodio grupu koja je htela da „osvoji zgradu valjevske opštine“. A evo šta ću ja reći kadijama: jedan veliki patriota, miljenik Minervinih sova, predvodio je mnogo veći i opasniji skup koji je završio demoliranjem i paljenjem prestonice, pa nije dobio ni poziv na informativni razgovor. Lepo sam ja to i podavno rekao: srpska pravda je poluslepa. Njeno ćoravo oko ne vidi skladišta japije u očima režimskih kooperanata i miljenika, dočim ono zdravo opaža i nepostojeće trunje u očima sirotinje raje.

Nego da ne dužim. Makijevo hapšenje je jedna tako velika sramota, tako velika brljotina i tako zvonka šamarčina u lice stotina hiljada veselnika koji su mesecima tabanali i utabavali stazu za uspon ovog infamnog režima, da to nipošto ne bi smelo da prođe bez posledica po užirenu političku garnituru koja sve otvorenije i sračunatije srlja u pornografski zagrljaj sa najmračnijim spodobama iz Miloševićeve ere. Pošto od nekog novog petog oktobra (da li je ove godine uopšte obeležen?) nema ništa – takve se šanse daju jednom u sto godina, preostaje nam nada da će već nešto iskrsnuti. Maki je, kako čitam, rešio da štrajkuje glađu, što svedoči da se nimalo nije promenio. Sledećih dana na ispitu će biti javnost, to jest ono što je od nje preostalo. Ako po običaju zakaže i ako celu stvar prekrije zaborav, Maki će na ovaj ili onaj način izaći iz zatvora, ali ćemo svi mi džumle ući u zatvor. I to verovatno doživotno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari