Počelo nešto da se šuška da će biti pokrenuta istraga o odgovornosti za neronovsko demoliranje Beograda, kojim su se „patrioti“ osvetili kosovskim secesionistima i njihovim mentorima, a iz DSS-a već stižu pritužbe na nelegalnost, nelegitimnost, jednom rečju – „nevlasnost“. Dragan Šormaz, na primer, odgovorno tvrdi da je cela stvar „politički pritisak na tužilaštvo“.

Nije to lepo, glagolji Šormaz, jer su osim LDP-a sve političke stranke učestvovale u organizaciji mitinga. Treba, nastavlja Šormaz, „ispitati odgovornost Borisa Tadića i saznati zašto je inkriminisanog dana bio u Bukureštu“. Vidimo, jednom rečju, da iz DSS-a stižu predlozi o bratskoj podeli odgovornosti. Svi smo izgubili Kosovo, svi smo polupali Beograd, hajde da sve to gurnemo pod tepih. Vrlo je verovatno da bi stvar tako i završila da nije jedne neprijatne činjenice: pod tepihom, naime, nema više mesta. Ćilim se olinjao, smeće izbija na površinu, blizu je dan kada će se – ako se ovako nastavi – tepisi gurati pod đubre. Dragan je, inače, Šormaz, tipičan predstavnik fiškalske dssovske škole pravnog mišljenja. Sudstvo je, saglasno toj školi, nezavisno (i treba tako da bude); ali dssovsko shvatanje nezavisnosti sudstva je osebujno. Po njima, izvršna vlast i javnost nemaju pravo da reaguju ako „nezavisno sudstvo“ odbija da procesuira teška krivična dela i ako – nezavisno kakvo je – oslobađa odgovornosti počinioce nepočinstava. Sa druge stane, Fiškal i DSS su progurali i pozicionirali dovoljan broj svojih kadija koji „patriotskim“ zulumima gledaju kroz prste. Koliko sam ja upućen u stvar, ideja demokratije upravo i jeste da odvojene vlasti vrše pritisak jedna na drugu, da se međusobno kontrolišu, a da je nezavisnost u svemu tome neka vrsta imuniteta koja svakoj od njih garantuje samostalnost u poslovanju. Ne posluje li neka od njih po ustavu i zakonu, ostale demokratske vlasti imaju i te kako pravo da pritisnu neradnike i propalice.

Šta je, dakle, ideja? Ideja je da po običaju vuk pojede magarca i da se nekontrolisano razvaljivanje Beograda (u kome je pala i jedna žrtva) odgurne u najdublju tamu patriotskog zaborava u „kome možemo i ono šti ne možemo“. Suva eminencija još sivljeg gospodara, Aleksandar Nikitović, pominje se u Homenovim homilijama kao mogući nalogodavac povlačenja policije. A inače, „da Dragan Jočić, policajni popečitelj, nije bio u bolnici – on bi sasvim sigurno sprečio vandalizam“. Da li će to tako biti? Ne bih rekao. Nikitović jeste bio moćna figura, Jočić jeste legalista, ali i vrapci znaju da su naređenja i izvršenja u DSS-u u rukama superanusa, fiškala Koštunice. Dragi Homene, može biti da je Nikitović pozvao neki broj i naredio nekom pukovniku da povuče jedinice. Ali odluku o pozivanju broja on doneti nije mogao. To mu je, tvrd ti stojim, dojavio glas s visina. Saznati okolnosti, uopšte nije teško. Zna se koje su jedinice bile na terebu, zna se ko je komandovao. Dovoljno je pozvati komandante i komandire i postaviti im pitanje: „Ko je naredio povlačenje?“ Ako se komandanti i komandiri suoče sa činjenicom da su, izvršavajući sumanuto naređenje, odstupili od svoje dužnosti – odbrane ustavnog poretka zemlje – gotovo sam siguran da će hteti da speru ljagu sa svojih imena. A ruku na srce, u toj raboti ništa i nisu krivi. Dragi Homene, znaš kako se kaže u onoj dečijoj igri: blizu si, toplo, toplo, vruće, vruće. Udri to u glavu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari