Poslovična je bolećivost srpskih Višnjih kadiluka spram tankoćutnih osoba koje trpe teške duševne bolove zbog napisa u novinama, a koje se dobro kotiraju kod vlasti ili već “tamo gde treba”.

Još je dirljivija pažnja s kojom – zbog permanentne perforacije čira na dupetu, recimo – do u nedogled odlažu odlazak u mardelj raznoraznih dilera droge i ubica, dočim je kadilučka strogost rezervisana je za nedrogirane i nenaoružane – između ostalih i za moju malenkost – kojoj je pre neki dan poštar, ne našavši je kod kuće, na ulici saopštio da – pod hitno, državna stvar je u pitanju – dođem u poštu i preuzmem nekakav sudski poziv.

Šta je sad, zapitah se. Milenijumski procesi sa mojim bivšim karadušmaninom, budućim premijerom, Đoletom Vukadinovićem odavno su završeni nerešenim rezultatom, poslednju kaznu za pogrešno parkiranje uredno sam platio ( a primerak uplatnice, za svaki slučaj, sačuvao), da li je moguće – takođe sam se zapitao – da sam u međuvremenu napravio neki pičvajz, pa ga zaboravio.

Zaključivši da to nije moguće, potegnem sutradan u inkriminisanu poštu, potpišem šta treba, otvorim koverat i sa ne malim olakšanjem vidim da sam pred Višnji kadiluk pozvan ne, međutim, kao optuženi, nego kao svedok “u krivičnom postupku protiv Ivana Ivanovića”.

U pravi mah mi ništa ne bi jasno! Ivan Ivanović – to vam je kao Akakij Akakjević, nikakvog Ivana Ivanovića (lično) ne poznajem, a još sam manje bio svedokom njegovih krivičnih nepočinstava. Trebalo mi je iha-ha vremena da se opsetim da je to onaj “naš” Ivan Ivanović iz Aranđelovca, sastavljač spiska (za odstrel) izdajnika na kome se našlo i moje ime, da bih se potom opsetio da je taj proces uveliko nadmašio trajanje Nirnberškog i da se već godinama povlači po kadiluku, pretpostavljam s namerom da zastari i da vuk pojede magarca.

Ali dok stvar ne zastari – ili dok vuk ne pojede magarca – Višnji kadilik pred lice slepe pravde uporno poziva osobe sa rečenog spiska da se izjasne “da li se osećaju ugroženo”, što je po meni onoliko blizu pameti koliko i na suđenju nekom lopovu upitati pokradenog da li se oseća pokradeno. Kao savestan građanin, pred sudom ću se uredno pojaviti, ali pre nego što se pojavim iskoristiću pravo da se javno zapitam koga to Višnji kadiluk zajebava i kakav je smisao otužne farse koja se kao prebijeno pseto godinama vuče po sudnicama. Ako je sastavljanje tog spiska krivično delo – je li, Vučiću, ti to kao pravnik bolje znaš – neka Ivana Ivanovića osude, kazna će ionako, po kadilučkom običaju, biti simbolična, pride i uslovna, a ako nije, neka čoveka oslobode optužbe, a nabrojane na spisku neka prestanu maltretirati sublesastim svedočenjima.

Za nedozivanje, inače, na poziv za svedočenje zaprećena je i neka kazna. Kako ono “naš narod” kaže: kadija te tuži, kadija ti sudi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari