JA. Jesen je… Šta da ti kažem, Ana? Deda je savladao AAA etapu i sada je tu gde jeste.

Tamo ili ovde?

TI. Čekaš pravdu? Sa pištaljkom u ustima i transparentom na kojem piše „Vratite naše“. Šta da ti vrate? Mladost, lepotu, snagu? Ono vrelo leto kada si u sindikalnom odmaralištu na „našem plavom Jadranu“ upoznao svoju Ane i doveo je kući, u Šumadiju? Ili tražiš da ti vrate ono vreme kada si zaboravio „svetlu budućnost“ i pohrlio na Gazimestan, i za svetim moštima, u „slavnu prošlost“?

Sa nekim drugim transparentima i slikama, promukao od klicanja, čekao si i „švedski standard“, i „brze pruge“ do Karlobaga i Virovitice, i „Europolis“, i pobedu „Teslinim tajnim oružjem“… Noći si provodio čekajući da se otvore šalteri Dafiment banke.

Sad čekaš Pravdu i vakcinu… I hiljadu evra besplatnih akcija…

Kuda posle? U kojoj čekaonici ćeš naći sebe, moj Srbine?

ON. Jeste, uvek je bio tu, među nama. Tih, skroman, neupadljiv, skoro neprimetan. A svuda prisutan. Tamo gde treba i s kim treba. Takav je i ostao – miran čovek u mirnoj Luci Beograd.

Gde li je kraj?

MI. Ovako: Uvaženi investitori, izvolite primiti k znanju i postupiti shodno dole navedenom.

NAŠ BIZNIS PLAN

Niko da ne bude otpušten u narednom periodu od 25 (dvadeset pet) godina. A da listom budu primljeni članovi i simpatizeri naše koalicije i strina Caka (samohrana strina predsednika Reprezentativnog sindikata).

Mladim radnicima-samoupravljačima odmah isplatiti sva njihova potraživanja, starim radnicima – duplo.

Lični dohodak povećati za procenat gornje isplate uvećan za srednju bankarsku kvotu Evropske unije. Regres za godišnji odmor, topli obrok i markicu isplatiti u gotovu.

Javorki, sekretarici potpredsednika Reprezentativnog sindikata, omogućiti doškolavanje i udaju.

Molimo da nam učinite jer smo čuli da ste vi neki duševni investitori.

Ako je tako – dobro je, ako nije – gde će vam duša?

VI. Naša sudbina. Naša patnja i bol, naš smeh do suza, naša zaludna nada i naše razočaranje. Naš gnev i naš bes, naše juče i naše sutra.

Sakupljeni odasvud – to smo mi sami u klupama Narodne skupštine. A i gde bismo bili…

ONI. Nevidljivi. Ono na televizijskim ekranima nisu oni, to su izvođači.

Oni su kao on – svuda.

A mi? Gde smo mi?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari