Ko to tamo - laže 1Foto: Luca Marziale / Danas

Ko visoko leti doživi, ponekad i preživi, bolno prizemljenje, vraćanje u realnost. Upravo to se dogodilo našoj fudbalskoj reprezentaciji u Kataru. Optimizam, pobednički duh su preko potrebni, u sportu pogotovo.

Izjave Dragana Stojkovića i pre nego što je postavljen (namerno ne kažem izabran)- „Ako budem selektor sigurno idemo u Katar“, kao i pred odlučujući meč protiv Portugala -„Šta ako… „, bile su u tom trenutku „prave“.

Fudbaleri su dobili preko potrebno samopouzdanje, ali… Upozoravao sam da postoji opasnost da „pobednički mentalitet“ koji je selektor uspeo da prenese na igrače može prerasti u gordost, oholost. Koliko je to opasno najbolje se uverio reprezentativac Nemačke Ridiger koji je svojim „kasom“ omalovažavao Asana. Samo par minuta kasnije „naš“ Japanac je ponizio i Ridigera i celu reprezentaciju Nemačke.

„Prizemljenje“ naše fudbalske reprezentacije u Kataru jeste bilo bolno, ali ne mora biti sa katastrofalnim ishodom. Jer, na bodove u duelu sa Brazilom niko nije smeo ozbiljno da računa.

Za našu reprezentaciju presudni su mečevi sa Kamerunom i Švajcarskom. Kao i pre četiri godine na SP u Rusiji o opstanku naše reprezentacije na Mondijalu odlučivaće duel sa Švajcarcima. Verovao sam, ma bio sam siguran, da ćemo 2. decembra imati malko više sreće, da nas sudije neće opet „zakinuti“ za penal, da ćemo igrati bolje i …

Moj optimizam je, nažalost, splahnuo. Za to je kriva ista osoba koja mi ga je i dala – Dragan Stojković. Posle poraza od Brazila selektor se žalio da su ga igrači slagali da su spremni i da se zato naša igra posle 60 minuta „raspala“.

Te „naše igre“ nije bilo ni u prvih sata vremena – nije napravljena nijedna konkretna akcija ka golu Brazila, nije upućen nijedan direktan udarac na gol. Što se tiče „laganja“ Piksi nije od juče.

Bio je kao fudbaler učesnik dva Svetska prvenstva i zna da nijedan igrač neće priznati da nije spreman da igra, jer želja da svoje fudbalsko umeće pokaže na najvećem „sajmu fudbala“ je jača od svake povrede.

Koliko mi ovde znamo, a vidim da ni kolege koje su u Kataru nisu ništa više upućeni, povređeni su bili Mitrović, Vlahović i Kostić, ovaj poslednji nije ni ulazio u igru. „Problem“ su dakle Aleksandar Mitrović i Dušan Vlahović.

Naš najbolji golgeter je ne jednom za reprezentaciju igrao povređen, pod inekcijama je igrao i protiv Norveške zbog čega su u Fulamu žestoko optužili Savez. Slično je i sa mladim Vlahovićem, i on će za reprezentaciju, pogotovu na Svetskom prvenstvu, igrati i sa jednom nogom.

Nije problem u njihovom „laganju“. Problem je ako selektor sa svojim saradnicima i fudbalerima nije otkrio šta je uzrok, blago rečeno, bledog izdanja protiv „karioka“, da bi protiv Kameruna bilo mnogo bolje.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari