Pod naslovima u podjednako rezolutnim varijacijama: „BBC izbacuje termin pre i posle Hrista“, „BBC izbacio izraze pre/posle Hrista“, „BBC ne želi da koristi izraze pre i posle Hrista“, „BBC ne želi više da koristi izraze pre i posle Hrista“, „Za BBC pre i posle Hrista – uvredljivo“, početkom nedelje, brojni domaći mediji objavili su vest da, kako naslovi kažu, na svetu najčuvenija i najveća radiodifuzna kompanija više neće upotrebljavati izraze ’pre/posle Hrista’, smatrajući ih uvredljivim za nehrišćanske vernike, nego, isključivo, ’pre naše ere’ ili ’naše ere’, odnosno, da će umesto skraćenica BC (Before Christ) i AD (Anno Domini), obavezno koristiti skraćenice BCE (Before Common Era) i CE (Common Era).


Ovu vest – odmah treba reći, neistinitu jer nepotpunu – koju su naši mediji usklađeno preneli u ponedeljak, prvi je, u nedelju, objavio Dejli mejl (The Daily Mail). Tu piše da je Bi-Bi-Si odlučio da se odsad upotrebljavaju neutralni termini ’stara era’ i ’nova era’, kako bi se izbeglo spominjanje imena Isusa Hrista jer je to uvredljivo za nehrišćanske religijske zajednice i inoverne pojedince i ateiste. Ubrzo po ovoj vesti, takođe u britanskoj štampi, usledila su reagovanja, manje ili više žestoka, u kojima je „Bi-Bi-Sijeva odluka“ uglavnom ocenjena kao „apsurdna politička korektnost“.

Melani Filips, novinarka koja je karijeru započela u Gardijanu (The Guardian) kao levo orijentisana, da bi joj početkom devedesetih postala bliska desnica, upravo u Dejli mejlu, pod zastrašujućim naslovom „Naš jezik otimaju levičari da bi ugušili racionalnu raspravu“, piše da je sporna odluka Bi-Bi-Sija „još jedan napad na britansku kulturu i hrišćanske temelje koji su joj odredili istoriju, identitet i fundamentalne vrednosti.“ Upotrebljavajući opoziciju levica – racionalna rasprava i postavljajući u isti red pojava istoriju, identitet i fundamentalne vrednosti, jasno je da Filipsova govori s pozicije hrišćanskog fundamentalizma.

Boris Džonson, koji je i političar Konzervativne stranke, u Telegrafu (The Daily Telegraph), nešto blaže od Filipsove, govori o „Bi-Bi-Sijevoj odluci“ govori kao o „detinjastoj političkoj korektnosti“ i „antidemokratskom činu“. U prilog ovom stavu, on navodi da Bi-Bi-Si nikoga nije konsultovao pre nego što je ovo odlučio, a trebalo je da, kao javni servis, o tome pre svega pita svoju publiku i platiše. Džonson tu navodi i iznos svog poslednjeg računa za pretplatu. Sa svoje konzervativne političke pozicije, on upozorava na to da ne treba „potceniti uticaj ove odluke“, jer, ono što Bi-Bi-Si odluči, prihvatiće i ostali.

Tačno je da uticaj Bi-Bi-Sija na javnost nije zanemarljiv. Takođe, tačno je i da ima nečeg detinjastog u ovakvoj vrsti postupanja koje su konzervativni mediji krstili „odlukom“, ali, ono, kao i sve detinjasto (ne i infantilno), sasvim je benigno.

Ukoliko, na primer, govorimo o slavnom rimskom pesniku Ovidiju koji je imao prilku da živi i u staroj i u novoj eri, mi, svejedno, možemo reći da je on rođen 43. godine pre Hrista ili 43. godine stare ere (pre naše ere), takođe svejedno, možemo reći da je umro 17. godine posle Hrista ili 17. godine nove ere (naše ere). Šta primećujemo? Bez obzira da li pominjemo Hrista ili ga ne pominjemo, kako god da nazovemo eru, mi je uvek određujemo u odnosu na njega. Kad kažemo 17. godina naše ere, datiramo nešto u sedamnaestu godinu od Hristovog rođenja. Šta pri tom činimo? Prećutkujemo ime onog koji učestvuje u događaju bez kojeg je ovakvo imenovanje nemoguće. Dakle, i kad kažemo pre/posle nove ere, Hrist je prisutan, iako nije nazvan. To je ono, krajnje benigno, detinjasto.

Nesumnjivo je da je poreklo obeležavanja vremena u savremenoj civilizaciji hrišćansko, ali, niti je poreklo samog vremena hrišćansko, niti je takva naša sadašnjost (ona se, doduše, za nekog sasvim iscrpljuje u hrišćanstvu, za nekog, pak, s njim nema ništa zajedničko). U liberalnoj demokratiji, religioznost je privatna stvar, i to je zapravo bit i Bi-Bi-Sijeve odluke o kojoj se toliko žučno pisalo, a da to uopšte i nije odluka.

O čemu se doista radi, saznajemo tek čitajući Gardijan koji se direktno obratio uredništvu Bi-Bi-Sija, utvrdivši, najpre, da čitav slučaj potiče sa njegove web stranice posvećene religiji (bbc.co.uk/religion/). S obzirom na to da su na ovom sajtu zastupljene sve religije, uključujući i ateizam (sic), preporučeno je da se koriste, kao neutralniji, termini ’pre naše ere’ i ’naše ere’, umesto termina ’pre/posle Hrista’ koji favorizuju hrišćanski pogled na svet. Pri tom je naglašeno da je ovaj izbor stvar odluke uređivačkih timova svakog pojedinačnog programa Bi-Bi-Sija, te da u vezi s tim ne postoji zapovest/proglas (edict). Najzad, svakom komentatoru zaposlenom u ovoj medijskoj kući ostavljeno je da po sopstvenom nahođenju upotrebljava jedan ili drugi par termina.

Mnogo buke ni oko čega ili u strahu su velike oči.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari