Prošao je još jedan „večiti derbi“ i rekapitulacija je, bar u poslednje vreme izgledala ovako: bilo je manje razbijenih glava na stadionu i oko njega nego ranije, po zvaničnim izveštajima i manje uhapšenih, pirotehnike je opet bilo koliko hoćeš, za sve pare, verovatno je aktivirano i ono što je ušparano na evropskim utakmicama jer tamo za tako nešto, bože sačuvaj, žestoko kažnjavaju.

Onda nekako na red dođe i fudbal.

Utakmica koja se završi bez golova može biti dobra u jednom od deset slučajeva, ova to nije bila. Vole treneri da dosadu na terenu „objasne“ na razne načine. Počev od „rovovske taktičke borbe“, preko „značaja utakmice“, do raznih subjektivno-objektivnih hendikepa, visoke trave, velike vrućine ili povreda igrača. Novi, nekako „opšteprihvaćen“ razlog za utakmicu kojoj je osim golova falilo još mnogo toga je – umor. I jedni, i drugi su u četvrtak imali „naporne“ utakmice, a ova sledeća međusobna im je zapala „već“ u nedelju. Pa su bili, kako kažu, i emotivno i fizički istrošeni.

Običnom čoveku koji svaki dan ide na posao i prima crkavicu tako nešto je jednostavno neobjašnjivo. Fudbaleri su profesionalci, i oni najmanje plaćeni među njima su visoko iznad prosečne zarade u okruženju. Oni prolaze zimske i letnje pripreme, oko njih je tim stručnjaka, od fizioterapeuta i masera do nutricionista, koji se brinu o njihovom oporavku. NJihov je „elementarni“ posao da budu fizički i psihički spremni, u ovom slučaju za dve utakmice nedeljno, i zvuči potpuno neozbiljno da oni tako nešto nisu u stanju. Dakle, ili ih treneri nisu za to adekvatno spremili, ili su oni „hvatali krivine“.

Profesionalni pogoni oba dva kluba imaju više od 20 igrača na raspolaganju, ukoliko svi nisu u mogućnosti da obave svoj deo posla, ili džaba jedu leba, ili jednostavno nisu za gde jesu i ko zna u čijem interesu su tu da popunjavaju broj. Ukoliko su kadri da zauzmu mesto u timu, onda je posao trenera da kalkuliše i opterećenje raspoređuje u odnosu na kvalitet protivnika. A kažu oba trenera „večitih rivala“ da će morati da „adaptiraju“ ekipe na taj ritam.

Da li ste ikada čuli slične izjave od trenera drugih ekipa koje igraju evropska takmičenja, ne mislimo samo na one najbogatije. Šta ko ima da se „adaptira“ da odigra dve utakmice nedeljno, od koje jednu nemerljivo manje zahtevnu. Našim velikim klubovima, dakle, Jevropa za kojom tako žude i prodor u nju tako bučno proslaviše. dođe nekako kao preveliki balast.

U odnosu na turizam i folklor po domaćim livadama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari