Borivoje Kandić:  Potraga za zrnom života 1 Foto: FoNet/Zoran Mrđa

Gosti lokala na Zelenom vencu iznenade se kad vide da baštu kafića čisti, stolove i stolice postavlja, nekada poznati glumac, Borivoje Kandić, mladi Vuk Karadžić iz istoimene serije, sin još poznatijeg oca Miloša, upamćenog po ulozi Prsana u seriji „Kapelski kresovi“.

Šta je do toga dovelo Kandića (57), jednog od glumaca koji je među prvima devedesetih ustao javno protiv Slobodana Miloševića?

Kao konferansije, vodio je sve mitinge Srpskog pokreta obnove, a potom i koalicije Zajedno, da bi danas prizno kako je prvenstveno sam sebi kriv.

Ono što neće direktno da prizna, jeste pošast kojoj je podlegao jedan deo glumaca njegove generacije – psihoaktivne supstance.

Od toga se odavno izlečio, ali tvrdi da je svemu „kumovao“ i čitav splet okolnosti koji je doveo do toga da se, pored majčine penzije, sada izdržava čisteći kafić.

Jednostavno, u tom trenutku nisam mogao konkretno da odlučujem o svojoj sudbini, objasnio je u ispovesti Kandić, koji je igrao u više desetina filmova i serija i bezbroj pozorišnjih predstava.

Vođen emocijama i velikoj zaljubljenosti u jednu ženu, na njen zahtev daje otkaz u Jugoslovenskom dramskom pozorištu i zajedno 1998. godine odlaze u Australiju, ali mu se svet tamo „ruši“, jer ga ona napusta i udaje za drugog.

Vratio se u Srbiju 2007. godine, ali tada za njega više nije bilo mesta na filmu i u pozorištu.

Dobio sam neku lažnu sliku o sebi, pa sam počeo, vrativši se iz te zemlje kapitalizma, da se ponašam i ovde kapitalistički, rekao je Kandić, u okviru serijala razgovora Bez rukavica, Novinske agencije FoNet.

On je novinaru Davoru Lukaču objasnio da nije bio takav da se bori za isplatu honorara, niti da igra glavne uloge bez honorara.

Tako je tri meseca igrao glavnu ulogu u jednoj predstavi u Domu omladine, ali za to nije dobio ni dinara. Onda je, kako kaže, godinu dana snimao dve serije na Pinku, a da takođe nije isplaćen ni za jednu epizodu, pa je morao da tuži za potraživanja.

Jedino ga je „ispoštovala“ RTS, ističe Kandić i ponavlja da je, pre svega, sam sebi najveći krivac što je došao do ove situacije.

On, međutim, nema nikakav kompleks od toga što preživljava kao čistač bašte kafića.

U svetu je normalno da čovek radi bilo šta. Ja sam igrao u Australiji sa glumicom Gilijen Džons, koja je u Pertu zajedno sa mnom čistila, bez ikakvog blama. Na Zapadu je normalno da glumac čisti, radi, konobariše, snima, rekao je Kandić.

Ne stidi se ovoga što sad radi, oseća se „normalno i lepo“, jer to čini u pozitivnom okruženju.

Prema njegovim rečima, vlasnik lokala je i sam umetnik, slikar, koji je napravio „pozitivnu simbiozu umetnosti i kafane“.

Kandić je ogorčen na sadašnje stanje u pozorištu i kinematografiji, jer se „uloge dobijaju, nažalost, po ključu“, a najgore je što radi samo jedna grupa glumaca.

Ja bih ovo nazvao terorom nad umetnošću, jer je toliko nelogičnosti. Ovo je dno dna, smatra Kandić.

Kako je ukazao, danas dvojica ili trojica glumaca rade i oko sebe su okupili ekipu koja radi za njih, „enormno uzimaju pare od države“, a svi ostali su u zapećku.

Kad pogledate ko su predsednici upravnih odbora u pozorištima, ko su direktori pozorišta, umetnost je postala na najnižim marginama ljudske svesti. Festivale otvaraju ljudi koji nisu završili Akademiju, enormno netalentovani sinovi, žene i majke snimaju, predočio je Kandić.

Vlasnik kafića Rade Radović rekao je da je Kandića upoznao kao gosta koji je tu dolazio sa prijateljima, pričao, ponekad recitovao, da se potom zainteresovao šta on sad radi i dobio odgovor: „Ništa“.

Pitao sam ga od čega živi, na koji je on odgovorio „od pomoći majke i njene penzije“ i da bi želeo da bilo šta radi da preživi, naveo je Radović.

On je Kandiću, pre tri godine, ponudio da „svako jutro dođe da piju kafu, jer je stvarao strašno pozitivnu energiju čitavom kafiću“ i tako je počela saradnja.

Pomaže ovde, on je „momak za sve“. Žao mi je što nemam neki veći lokal, mogao bi da bude neka vrsta animatora, da se iz te njegove pozitivne energije i znanja štošta izvuče, naglasio je Radović.

On još gaji nadu da će Boro naći sebi neko zrno od života i onoga za šta ga je Bog stvorio – glumu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari