Čovekovo telo pruža mogućnost da ispričate ozbiljne teme 1

Na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u Beogradu u subotu, 23. decembra, premijerno će biti izveden balet „Evgenije Onjegin“ na muziku Petra Iljiča Čajkovskog.

To će biti prvo domaće izvođenje „Onjegina“ kao celovečernjeg baleta. Libreto, režiju i koreografiju potpisuje čuvena balerina i koreograf Lidija Pilipenko, koja je zajedno sa dirigentom Đorđem Pavlovićem odlučivala o izboru muzike – odlomaka iz najpoznatijih dela Čajkovskog. Tim povodom u razgovoru za Danas vođenim u Narodnom pozorištu posle druge generalne probe, ova poznata baletska umetnica priča o svojoj koreografskoj metodologiji, Puškinu, kog naziva „uzrokom svoje stvaralačke opsesije“, savremenoj domaćoj baletskoj sceni.

– Moje pravilo u životu uvek je bilo da postoji redosled kako da se uopšte bavite delom koje hoćete da stavite na scenu. Iza toga ide analiza šta ja to vidim u toj knjizi ili odabranom tekstu, pa kad imam tekst i razlog u sebi zbog kog sam našla neki put, na red dolazi kompozitor. On Vas ili nosi ili Vas na neki način drži u svojoj, kako bih rekla, kompozitorskoj viziji. To sve treba staviti na papir, ali pre svega u svoju glavu. To je moj put. Ja sam uvek tako radila. Trebalo mi je vremena, trošenja i ogromne ljubavi. Priznajem: Ja volim koreografiju. Bila sam primabalerina, naigrala sam se i mogla sam još da igram, jer sam još bila mlada, ali imala sam sreću da me je u jednu drugu mogućnost karijere poveo Dimitrije Parlić – kaže Lidija Pilipenko.

* Šta je za koreografa najzahtevnije kad se nađe pred zadatkom da kroz pokret ispriča priču iza koje stoje Puškinovi stihovi i muzika Petra Iljiča Čajkovskog?

– Čovekovo telo, što je čudno, nije problem nego inspiracija. Ljudsko telo koje mi svi nosimo, ono je do te mere bogato, do te mere govori kako da jednim stavom, a milijarda ih ima, možeš zapravo da braniš jednu određenu istinu kroz celu predstavu, a možda i samo jedan detalj o ljubavi, svađi, nesreći… To ne mora da bude reč, nego telo. Ono je bogato i ono pruža mogućnost da putem baleta, baletske umetnosti, ispričate ozbiljne teme i da ih postavite upravo kao što sam ja sada postavila „Onjegina“ ili ranije „Samsona i Dalilu“, pa Malera, „Damu s kamelijama“… Da ne pričam šta sam sve radila.

* Da li se i koliko Vaš „Onjegin“ može porediti sa verzijom Džona Kranka, koja je posle svetske premijere 1965. u Državnoj operi u Štutgartu osvojila svet, a od 2014. igra se i u Boljšoj teatru?

– Pravo da vam kažem, ja nisam videla Puškinove priče kao balet od „a“ do „zet“. Videla sam samo neke odlomke tu i tamo koji su se radili po svetu. Ja sam se nagledala filmova, opera, analiza, istraživala i, naravno, imam dosta knjiga koje me uče i bez kojih apsolutno ne mogu da živim. Čajkovski je imao veliki razlog, vrlo poznat, istorijski zabeležen zbog kog je komponovao operu „Evgenije Onjegin“. Ali, i to je sa znakom pitanja, jer ne možete nikada biti sigurni.

* To znači da se „Onjegin“ kod nas sad kao celovečernji balet zapravo prvi put izvodi na sceni?

– Jeste, ja moram da kažem bila sam iznenađena kad je prošle godine zazvonio telefon i kad me je Konstantin Kostjukov, sadašnji direktor Baleta, pozvao da se vidimo. Kad sam došla, pitao me je šta mislim o „Evgeniju Onjeginu“. Prošlo je sve to kroz mene, a onda baš zato što je za mene misteriozno to što se od „Evgenija Onjegina“ rade minijature, a ne cele predstave, sela sam za sto i počela da učim…

* Kako vidite srpsku baletsku scenu danas i može li da se poredi sa Vašom generacijom?

– Ja sam apsolutno ličnost koja traži da nacija, ljudi, narod znaju šta je kultura i da imaju koliko-toliko davanja sebe u odnosu na slikarstvo, čitanje, pisanje… Jednostavno rečeno, to je ljudsko bogatstvo bez obzira da li ste inženjer ili bilo šta drugo. Kao što na neki način imate novo pisanje, nove knjige, koje ja tu i tamo vidim, nađem, pročitam, jer me provociraju putem koji idu, isti slučaj je i sa pristupom pokreta u novom pravcu igre, da ga tako nazovem. Ne mogu da kažem da ne vidim stvari koje podržavam, ali ima i nekih stvari koje su kao egzibicija koja ima dobar naslov, ali tog naslova posle unutra, dok gledate, apsolutno nema.

Autorski tim

Pored Lidije Pilipenko i dirigenta Đorđa Pavlovića u autorskom timu baleta „Evgenije Onjegin“ su i scenograf Boris Maksimović i kostimograf Katarina Grčić Nikolić. U glavnim ulogama na premijeri će igrati: Jovan Veselinović (Onjegin),  Bojana Žegarac (Tatjana), Igor Pastor (Lenski). Prva repriza najavljena je za 16. januar 2018. godine.

Razumevanje bez osude

U poruci publici Lidija Pilipenko objašnjava da je „pišući libreto za balet ‘Evgenije Onjegin’” njena namera bila da obuhvati bujnost i šarenolikost samog života, a ne da ocenjuje ljude ili likove po kriterijumu uske svesti”. Ona kaže da „nije želela da osuđuje ljudske nedostatke ili ljudsko prekomerje – njena potreba je bila da razume i umetničkim jezikom izrazi svu složenost i protivrečnosti koje čine sam život”.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari