Kada čovek postaje žrtva sopstvenog spasenja 1Foto: Marijana Janković

Doskora igrana na sceni Ustanove kulture Stari grad, predstava „Jul“, po tekstu jednog od najznačajnijih savremenih ruskih dramskih pisaca Ivana Viripajeva, u izvođenju Nataše Tapušković, od večeras je na sceni „Studio“ glumičinog matičnog pozorišta Jugoslovenskog dramskog.

Oko ove predstave okupljena je ekipa mladih saradnika: režija je poverena Tari Manić, dramaturg je Dejan Prćić, kostimograf Srđan Perić, direktor fotografije Luka Trajković, montažerka Marija Jelušić, fotografije je radila Marijana Janković, za šminku je bila zadužena Snežana Petković.

Petar je sedamdesetogodišnji zločinac i ubica, koji usled požara ostaje socijalno i egzistencijalno ugrožen. Put njegovog izbavljenja biće prožet surovošću, nasiljem, potragom za „njegovom rođenom ludnicom“, kao možda jedinim utočištem koje mu pripada.

Kombinovanjem surovosti i nežnosti unutar odnosa tog običnog čoveka prema drugima, Bogu, pa i sebi, Viripajev postavlja glavno pitanje – u kom to trenutku taj čovek, unutar sistema kojeg je deo, postaje žrtva sopstvenog spasenja.

Dramski tekst je podeljen na dva dela. Prvi deo opisuje put glavnog junaka iz svog rodnog sela ka ludnici. Na tom putu Petar da bi preživeo mora da ubije, da se odbrani i bude surov, onoliko koliko čovek u nevolji može (mora biti). Drugi deo je istančaniji, podignut skoro na metafizički nivo, što je u predstavi otelotvoreno sredstvima filmskog izraza. Pomereno stanje svesti glavnog junaka, Petra, izraženo je video-materijalima koji vrlo precizno prikazuju likove koji mu se javljaju u snu – koji ga opseda i iz kog pokušava da se izbavi.

Zanimljivo je da pisac insistira da glavni lik Petra, kao i ostale likove, tumači žena, to jest glumica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari