Vasko_Popa,_1990 foto wikipedia Stevan Kragujevicfoto wikipedia Stevan Kragujevic

„Svima bi preporučio da ponovo pročitaju zbirku „Mala kutija“ Vaska Pope, jer pesme u njoj pokazuju kako je moguća suptila subverzija u poeziji koja govori o teskobi u jednom slobodi ne baš naklonom vremenu, kada je bilo teško pevati, a izdvajati se“, izjavio je Siniša Tucić, književnik iz Novog Sada kada smo ga pitali koliki je značaj poezije Vaska Pope danas, u danima kada se nizom manifestacija obeležava 100 godina od pesnikovog rođenja. Sagovornici Danasa se slažu da Vasko Popa zauzima jedinstveno mesto u istoriji pesništva.

„Poezija Vaska Popa za mene je iznimka, izuzetak, odvojeni prostor u srpskoj poeziji 20. veka. Postoje pesnici koji pripadaju određenim poetikama, nastavljaju određene pesničke tradicije i to uspešno rade. Vasko Popa je stvorio zasebnu sobu, sopstveni svet poezije, autentičnost preoblikovao u simulakrum da stihovi ne bi tavorili u banalnoj realnost…. Kao da je sopstveno književno znanje uspeo da preoblikuje i da stvori zaista nešto novo. Ostavio nam je neotkriveni svet  i njegov pesnički opus smatram za najzaokrženiji pesnički opus u našoj književnosti. Što više odmiče vreme, sve više mi znači. Svima bi preporučio da ponovo pročitaju zbirku „Mala kutija“, jer pesme u njoj pokazuju kako je moguća suptila subverzija u poeziji koja govori o teskobi u jednom slobodi ne baš naklonom vremenu, kada je bilo teško pevati, a izdvajati se“, ističe Siniša Tucić, književnik iz Novog Sada.

Koliki je uticaj Popine poezije na nove generacije, za pesnikinju Radmilu Lazić je pitanje kulturne politike Srbije.

„Vasko Popa je sigurno najznačajniji pesnik druge polovine 20. veka. Njegovo mesto u istoriji književnosti je zagarantovano, što znači da on spada u besmrtnike. Drugo je pitanje koliki je  utucaj njegove poezije danas na nove pesničke naraštaje. Bojim se da je nevelik ali time već zadiremo u kulturnu, i ne samo kulturnu, politiku Srbije“, ističe za Danas Radmila Lazić.

„Opus Vaska Pope jedinstvena je, iznutra vrlo raznolika, a spolja skladno sazdana jezička celina, a ja bih dodao i hologram modernog sveta. Popa nema neposredne sledbenike, jer to u osnovi i nije moguće, ali ga celokupno pesništvo, ne samo srpsko, već i ono posle njega nastalo u modernističkom ključu širom sveta, uzima kao nezaobilazni orijentir, kao meru pesničkih stvari, kao model koji pokazuje da je poezija umetnost jezičke sinteze svih  kulturnih znakova“, rekao je za Danas pisac Mihajlo Pantić.

Za njega je Popa ujedno i metafizički i kosmogonijski pesnik, „pesnik mitograf, pesnik folklorne i moderne tradicije, pesnik kulture pamćenja, pesnik neonadrealista, pesnik neosimbolista, pesnik verista, pesnik svih pesnika, pesnik pre poezije, pesnik posle nje, rečju, pesnik koji vidi svet sa namerom da u njemu, ako baš i ne otkrije, jer to nikome, pa ni poeziji nije dato, a ono bar nasluti neki dubinski algoritam njegovog postanja i postojanja“.

U Srbiji se nizom manifestacija obeležava stogodišnjica rođenja Vaska Pope. Sinoć je održan omaž pesniku na programu „Pisac u biblioteci“ održanom na Kosančićevom vencu, na mestu srušene Narodne biblioteke Srbije u Drugom svetskom ratu, a u Biblioteci grada Beograda otvorena je izložba pod nazivom “ Poezija opsednutih vedrina“ u Odeljenju za rad sa korisnicima Biblioteke, koju je ova institucija organizovala zajedno sa Srpskim bibliofilskim društvom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari