"Ovoj deci na selu treba 385.000 dinara da naprave svoje pozorište": Milena Minja Bogavac za Danas o objavi koja je privukla pažnju na mreži "X" 1Foto: Marko Maksimović

„Pitali ste me koji je najbolji način da investirate u kulturu! Okej. Niste me pitali, ali svejedno. Ovoj deci na ovom selu treba 385.000 dinara da naprave svoje Pozorište“, objavila je Milena Minja Bogavac, dramaturškinja i pozorišna rediteljka, na društvenoj mreži „X“ i pozvala da se mladima iz Sonte pomogne da naprave pozorište u svom selu.

„Ni jedna donacija nije mala. A ‘share’ vredi kao donacija. Molim vas!“, dodala je Bogavac uz emotikon srca.

A da „Pozorište mladih na selu – nije san!“ istakao je Centar za kulturu i obrazovanje Sonta CEKOS na sajtu Donacije.rs, jer mladi iz Sonte taj san žele da sprovedu u javu. CEKOS je pokretač akcije „Podržimo pozorište za mlade u selu“, jer je njihovom seoskom Domu kulture koga koriste svi u zajednici – kulturna društva, mladi, škola, građani… potrebna obnova.

„Naš Dom kulture zahteva sređivanje i ulaganja za izvođenje pozorišnih predstava i drugih kulturnih dešavanja u našoj Sonti. Novac koji lokalna samouprava povremeno uloži nije dovoljan da se naprave veće promene, a to je ono što mi hoćemo“, istakli su iz CEKOS-a i pozvali ljude da podrže njihovu ideju – stvaranje amaterskog pozorišta mladih i organizacije novih pozorišnih predstava i pozorišnog festivala, kako bi mladi imali priliku da u svom mestu stvaraju predstave, sviraju, pevaju, igraju folklor i organizuju različite događaje.

Bogavac ih je jasno i glasno podržala, a mi smo sa njom razgovarali o činu solidarnosti i značaju pozorišta za mlade u zajednici.

Na koji način vam čin ove dece vraća veru u ljude?

– U ovoj inicijativi, sve je lepo: deca su lepa, lepo je pozorište, lepo je kad deca hoće svoje pozorište, lepo je znati da u malim zajednicima, u ruralnoj sredini, ima ko da radi sa decom i mladima i da su to ljudi koji prepoznaju značaj pozorišta i kulture. Lepo je čak i to što smo svi pozvani, da – kao zajednica, damo svoj doprinos jednoj ovakvoj inicijativi. Uverena sam da ljudi, po svojoj prirodi, vole kad mogu da učine dobro delo, a deca iz Sonte kod Apatina, daju nam priliku da sasvim malom donacijom, znamo da smo pomogli da se dogodi nešto lepo. Hvala im na tome. I hvala svima koji ovu inicijativu prepoznaju kao važnu! Zapravo, činjenica da o ovome pričamo u Danasu, pokazuje kako je vest odjeknula daleko. A ljudi koji meni vraćaju veru u ljude, svi su oni ljudi koji su donirali makar i najmanju sumu, kao i oni koji su vest podelili. U ovakvim kampanjama, svaki „share“ vredi kao donacija… Ključno je stići do što većeg broja ljudi, a to nije lako kada živite u manjoj sredini. I tu internet zajednica može da pokaže svoju super-moć širenja informacija… A pritom, mi nismo navikli da su vesti koje delimo dobre! Ovo je dobra vest i prilika da budemo bolji ljudi. To vraća veru u svet.

Deca i pokretači ideje rade ono što bi trebalo da radi Ministarstvo kulture, a koje uporno ne izdvaja dovoljno novca za kulturu. Da li biste komentarisali?

– Ne bih. Nemam pojma šta radi Ministarstvo kulture. Znam samo da se nalazi u Vlajkovićevoj ulici, jer ponekad tamo Nezavisna kulturna scena Srbije organizuje proteste… Ali, objektivno gledano: nisam sigurna da je pozorište za mlade u selu Sonta kod Apatina, uopšte nadležnost Ministarstva kulture. Ova inicijativa uključuje decu iz ruralnih sredina i ima bar još tri ministarstva koja bi ovde mogla da pomognu. Recimo, ono ministarstvo koje izvlači sredstva iz budžeta, na falsifikovanu projektnu dokumentaciju, o radionicama prevencije nasilja, koje se nikad nisu održale… Gde su oni?! Šta rade?! Ili ono ministarstvo koje nekim čudom spaja mlade i turizam… Pa, evo: u selu Sonta, najzad postoji prilika da se dokaže opravdanost spajanja mladih sa turizmom. Pozorište mladih na selu, ako bi imalo skromna sredstva za kontinuirani rad, ima potencijal da postane turistička atrakcija… Ali, izgleda da mi ne možemo da imamo toliko ministarstava, koliko sva ministarstva mogu da nas ignorišu.

Prelepo je što mladi imaju potrebu za pozorištem, koji je značaj teatra u malim sredinama i po mlade, iz vašeg ugla?

– Iz mog ugla, nema važnije i značajnije stvari. Nema potrebnije i opravdanije društvene intervencije, od pravljenja pozorišta za decu i mlade, na selu. U mestima gde je kulturna ponuda mala, najsipravnije je raditi sa mladima, učeći ih kako da prave svoju kulturu i da u njoj ravnopravno učestvuju. Ne kao publika, koja kulturu konzumira, već kao zajednica koja živi svoju kulturu… Ima svoj identitet. Ima mogućnost da se izrazi, ali pre svega – da kroz pozorišne igre, vežbe i aktivnosti, unapređuje sebe: vežbajući koncentraciju, empatiju, govor, nastup, koncentraciju, timski rad. Praviti pozorište najzahvalnije je rešenje za razvoj kulture u malom mestu, jer to je kolektivna umetnost – povezuje zajednicu i zahteva različite vidove talenata, različite profile znanja i inteligencija. Neko zna da glumi, neko zna da sašije kostim, neko zna sa scenskom tehnikom, neko zna da slika, pa će osmisliti scenografiju… Mala predstava u seoskom pozorištu, može da okupi celu zajednicu. Deci i mladima, koji rastu u ovakvoj zajednici, pruža siguran i podsticajan prostor za odrastanje. Seosko pozorište je, dakle, mesto gde će se deca i mladi okupljati, zajedno sa odraslima, na zajedničkim zadacima… Seosko pozorište, takođe, može da putuje sa svojim predstavama… da ide u goste i da dočekuje goste na svojoj sceni… a to su događaji kakvi bukvalno čine centralne tačke života u jednoj zajednici. Nije bitno da li će ta deca sutra biti profesionalni glumci. Možda neko njih ovde otkrije svoj talenat i to je lepo… ali, zaista bitno je da će svi, zauvek imati iskustvo odrastanja u pozorištu i sa pozorištem. Biće bolji ljudi, bolje građanke i građani.

I, za kraj, napisali ste da vas „niko nije pitao koji je najbolji način da se investira u kulturu“, pa da vas pitamo – zašto je ovo najbolji način da se u nju investira?

– LJudi danas ne mogu da zarade da investiraju u račune i hranu… i sigurna sam da “investiranje u kulturu” većini izgleda kao neverovatan luksuz… Ali, ova inicijativa pruža nam priliku da kroz sasvim malu donaciju – po ceni jedne pozorišne ulaznice u velikom gradu, znamo da smo doprineli nečemu lepom, važnom i značajnom za jednu lokanu zajedincu… A srž kulture uvek je ono što jedna zajednica gaji, proizvodi i pravi. Zajednica okupljena oko Udruženja CEKOS hoće da pravi pozorište! Pri tome, suma koja im je potrebna za početak, manja je nego jedan rediteljski honorar u velikim pozorištima, na budžetu države ili grada. To je velika suma za većinu nas, pojedinačno, ali – zajedno smo jači. Donacija za CEKOS izvesno je najbolje uloženih 1000 dinara, koje će ovog meseca proći kroz vaše ruke. Pozivamo ljude da pomognu! Do cilja je ostalo malo: oko 150.000 dinara. Fondacija Trag dupliraće iznos koji prikupimo, tako da svaki dinar koji uložite – vredi dva dinara.

Svaki vaš dinar vredi duplo

U planu obnove stoji da je planirano sređivanje scenske mehanike, nabavka ozvučenja, uređivanje prostorija, ulaganje u programe i događaje. Cilj je da se prikupi 385.000 RSD, što uz podršku Trag fondacije, koja duplira sredstva, znači da će za obnovu Doma kulture biti prikupljeno 770.000 RSD.

– Mi radimo skoro 10 godina sa decom i mladima u selu i sa uspehom organizujemo različite kulturne aktivnosti i programe. Uz pomoć brojnih donatora uspeli smo da otvorimo omladinski klub, pokrenemo dramski studio, realizujemo pozorišni festival svakog juna, kao i niz drugih akcija u cilju stvaranja bolje zajednice – ukazano je iz CEKOS-a na sajtu Donacije.rs. na kom možete pružiti vašu novčanu podršku maldima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari