O Domingovom nastupu na zatvaranju BELEF-a: Iskrena radost pevanja 1Izvor: FoNet/Božana Pavlica

Samo dva meseca pošto je dirigent svetske klase Zubin Mehta 10. jula održao koncert sa Beogradskom filharmonijom u Zadužbini Ilije M. Kolarca, sinoć je na stadionu Tašmajdan 29. Beogradski letnji festival zatvorio ništa manje planetarno slavan tenor Plasido Domingo.

Osim što su bliski prijatelji i obojica su prešli osamdesetu, Mehta je pet godna stariji, što u njihovom slučaju nema nikakve veze sa snagom njegove umetnosti i uspehom onog što rade, oba ova umetnika su i učesnici jednog od najvećih operskih eksperimenata – koncerta Tri tenora u Karakalinim termama 7. jula 1990, povodom finalne večeri na Svestkom prvenstvu u fudbalu, čiji je domaćin bila Italija.

Mnogi i danas po tom nastupu pamte Plasida Dominga koji je na Tašu ponovio “rimske trenutke”, iako su protekle tri decenije ostavile trag na njegovom glasu.

Bogata karijera i pevački iskustvo dugo šest i po decenija učinili su da on to vešto “markira” i nadoknađuje svojm čuvenom sugestivnošću, emocijom i izražajnošću kojima na sceni potvrđuje da je najkompletniji i najveći operski umetnik današnjice koji podjednako pleni u tumačenju klasične operske literature, nemačkog lida, sartuele – španske tradionalne opere, popularnih španskih i meksičkih hitova…

Domingo je je na Tašu imao goste. Dva soprana – fenomenalnu Italijanku Anu Piroci i domaću Mariju Jelić, kao i devetogodišnju saksofonistkinju iz Paraćina Kristinu Vasić sa kojom je trijumfalno završio koncert sa svetski čuvenih hitom meksičkog kompozitora Konsuelja Velakseza “Besame mućo”.

Dobroj atmosferi doprineo je i bugarski dirigent Dian Čobanov na čelu Simfonijskog orkestra RTS.

U proteklih pola veka Plasido Domingo je četiri puta pevao u Beogradu, a na Tašu u publici je bilo i onih ga pamte sa početka karijere kao Marija Kavaradsija u našem Narodnom pozorištu, tvrdeći da su ga kao statisti “hapsili” u trećem činu Verdijeve “Toska”.

Iako na programu na Tašu nije bila čuvena Kavarodosije arija iz zavšrnice ove opere, koju su prizivali, publika je uživala u dva sata poštenog i iskrenog umetničkog davanja iz kog izvire radost pevanja koju je Plasido Domingo ponovo doneo u Beograd.

Tribine na Tašu su ga u tome u dobroj meri pratile, ali je “vip” u centranoj zoni pokazao da ne poznaje “gradivo” i da se drži samo proverenih aplauza, iako je čuveni tenor i dirigent više puta pokušao da čuje i taj Beograd.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari