Godina je 1815. Napoleon, posle osvajanja Egipta, nije otputovao za Pariz, nego je nastavio osvajanje Istoka, stigavši tako do Indije. Međutim, orlov let je prekinut nizom poraza na kopnu i na moru. Englezi, uz pomoć nepoznatog generala, nanose Bonaparti udarac za udarcem. Poslednji poraz imperatora je u Indijskom okeanu gde je munjevito uništena francuska flota.

Godina je 1815. Napoleon, posle osvajanja Egipta, nije otputovao za Pariz, nego je nastavio osvajanje Istoka, stigavši tako do Indije. Međutim, orlov let je prekinut nizom poraza na kopnu i na moru. Englezi, uz pomoć nepoznatog generala, nanose Bonaparti udarac za udarcem. Poslednji poraz imperatora je u Indijskom okeanu gde je munjevito uništena francuska flota. Jedini način da se sazna ko je engleski strateg, jeste infiltriranje neprijateljskih redova. Sent-Elm i Nodije, agenti Imperije, uzevši identitet uhvaćenog engleskog špijuna, ubacuju se u neprijateljske redove. Njihov cilj je da pronađu nepobedivog generala. „Ledi Šeli“ (Delkur), drugi album serijala „Imperija“, pripoveda na koji način se dvoje avanturista ubacuju među vojnike kralja Džordža III. Sent-Elm otkriva da je čuvar tajne nepobedivog „generala“ zavodljiva spisateljica i obaveštajac Meri Šeli. Svojim ljubavnim veštinama, on saznaje da nema nikavog generala, nego da operacije vodi računska mašina.
Prvi album serijala iz pera Žan-Pjer Pekoa i kista Igora Kordeja, patio je od manjkavosti tipičnih za stvaralaštvo francuskog scenariste. Pekoovim scenarijima krajnji cilj uvek je bio logičnost i veština uklapanja raznorodnih elemenata. Ovoga puta, objašnjavanja istorije i ukazivanja na erudiciju scenariste, ustupili su mesto akciji i odnosima između protagonista. Špijunska priča je pozadina avanture kroz koju prolaze Sent-Elm i Nodije, anatagonistički likovi, ujedinjeni kroz komplementarnost svojih karaktera. Naracija je koherentna i dinamična, bez previše besmislenih dijaloga koji scenaristi služe za objašnjavanje sopstvene intelektualne konstrukcije. Zanimljivost drugog albuma počiva, pre svega, na posebnostima vezanim za alternativnu istoriju. Žan-Pjer Peko se obilno poslužio svim elementima karakterističnim za „steam punk“: anahrone mašine, čudnovato oružje, protagonisti regrutovani u knjigama istorije, ali i u proznim delima… Kovanica „steampunk“ (parni pank), načinjena je po ugledu na futuristički „sajberpank“. Međutim, događanja parnog panka smeštena su u 19. vek ili u budućnost koja estetski podseća na to vreme. Tako, parni pank pokušava da pokaže kako bi svet izgledao da je budućnost stigla ranije.
Za razliku od sveprisutne minijaturizacije sajberpanka, osnovni element parnog panka je gigantizam i neverovatne mašinerije. Kordejeva imaginacija i tehnička veština, dale su snažan vizuelni pečat svim izmaštanim napravama kojima se u borbi služe dve imperije: cepelini, borna kola, oklopni brodovi, mitraljezi, primitivne računske mašine, roboti… Igorov crtež je jasan i prilagodjen samoj priči. Njegova vizuelna karakterizacija, bogatstvo dekora, način senčenja i filmsko kadriranje, efikasno dopunjavaju scenario. Međutim, Igorov crtež je povremeno neujednačen, tako da lepim i razradjenim tablama (pomorska bitka, engleska kasarna), slede table sa skiciranim likovima (osam zadnjih tabli). Inače, Kordejev doprinos, skoro nevidljiv, odigrao se i na scenarističkom planu, kroz vrlo blisku saradnju sa Pekoom. Sugerišući određene pravce i rešenja, Igor je u priču uneo ljudska osećanja i patetiku neophodnu za emotivnu identifikaciju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari