Premijer Kantona Sarajevo: Resurs koji nam sigurno ne nedostaje je kreativnost

On dodaje da je svaka industrija bazirana na nekom resursu, a da su one protiv kojih se trenutno bore bazirane na ograničenim ili prljavim resursima kao što su šume ili ugalj. Ono što je neograničeno i na čemu treba insistirati u Sarajevu, kao i u celoj regiji je kreativnost – smatra Forto.

– Resurs koji nam sigurno ne nedostaje je kreativnost – ističe on, dodajući da je strašno bitno da se prepozna, da bez obzira na to što je to polje kreative, uložena sredstva se vraćaju trostruko više kroz ekonomsku aktivnost. To je dokazano u istraživanjima za razvoj u visokom kulturnom obrazovanju, kulturnoj i kreativnoj industriji. To se vraća. Nije to transfer. To je ulaganje – podvlači Forto.

*Na koji način se u Sarajevu ulaže kreativne industrije i koji su rezultati tih investiranja?

– Mi imamo naše Ministartsvo kulture koje pomaže projekte iz kulturne i kreativne industrije. Imamo svoju budžetsku kulturu. Međutim ono što smo najbolje riješili, budući da sada imamo osnovu za rast filmske industrije je što smo suštinski izdvojili posebnu komisiju za poticanje za film. To Sarajevo radi sa milion maraka ove godine. Petsto hiljada eura možda nije puno u regionalnim okvirima ali za jedan grad to je solidno i to je za umjetničke projekte grant. Radimo jedini u Bosni i Hercegovini, ono što čine i Srbija i Hrvatska i Mađarska, industrijski poticaj. Recimo, prošle godine smo imali pilot projekat kada smo sa 300. 000 maraka podržali film „Ilirikum“, italijansko – bosansku koprodukciju, koja je premijerno prikazana na ovogodišnjem 28. Sarajevo film festivalu. Uložili smo u to i omogućili producentima da povuku taj poticaj. Imajući u vidu da smo to prošle godine uspjeli na izlasku iz pandemije, ove godine smo izdvojili dva miliona maraka samo za tu namjenu i uvjeren sam da će biti projekata, produkcija, koprodukcija, serija, filmova…

*Ima li otpora prema ulaganjima u kulturu?

– Ima otpora, ali najviše na polju svijesti. Nekako smo razvili taj neki proces provincijalizacije. To važi i za Sarajevo i za regiju. Nakon brutalnog rata koji smo imali, mnogo toga se izmjenilo i počelo se na budžetsku kulturu gledat, mi to kažemo ovde „kao na sadaka”, kao na nešto što treba da se drži na životu. „Treba nam opera, ali ne moramo mi tu nešto…Imaju tamo neki glumci u pozorištu, šta vam oni tamo rade… Nisu zaradili plate“. Razvilo se javno mišljenje da to treba, ali da to nije nešto u šta se ulaže, nego da je to teret za budžet. Kultura ne može biti teret. U kulturu se ulaže i ona vraća, a pri tom ne ulazim u visoku politiku u smislu kreacije identiteta, i nacionalnog, i lokalnog, kulturnog identiteta svakog od nas. Dakle, ne gledajući na to, mada to naravno ima svoju dimenziju, strašno je bitno da se u kulturu ulaže.

*Koji je značaj Sarajevo film festivala u tom smislu?

– Sarajevo film festival je veoma bitan jer on nama govori: „evo, može“. Mislim, da su iz Irske bili konsultanti koji rade ocjenu ekonomskih aktivnosti za kulturne projekte zbog evropskih fondova i utvrdili da je na SFF -u dodatna ekonomska aktivnost 100. 000 maraka. Mi bi trebali moliti druge poduzetnike da idu u to i da nam pružaju takve vrste projekata, koje će država podržati, dakle u njih uložiti. Davanje, tačnije ulaganje u kreativni sektor je nešto što ima apsolutnu ekonomsku logiku, a onda možemo dodatno pričati o tome da uživamo, da je ljepše, da radimo novi brend, da radimo nove stvari, da pustimo mlade da uživaju, da misle da je tu uzbudljivo, da žele tu da budu. To je najvažnije.

*Koliko mešovitost različitih kultura u Sarajevu doprinosi polju kreativnih industrija?

– Ako mislite na izmješane narode, meni je to jedna kultura. Sarajevo je uvek imalo tu snagu, i moglo bi se reći da je bilo kreativni centar bivše Jugoslavije kada su bendovi kao recimo Lajbah, htjeli da dođu ovdje i stvaraju. Isto tako ljudi iz Zagreba, iz Beograda, htjeli su biti u Sarajevu jer je postojala posebna energija. Međutim, da bi se ona ponovo stvorila, kao tada osamdesetih, neko je morao uložiti u sve to. Krajem šezdesetih i sedamdesetih, država je uložila u infrastrukturu, u Dom mladih, u Skenderiju, u pozorišta, vježbaone za bendove. I, onda se to 10, 15 godina razvijalo. E, mi taj ciklus moramo pokrenuti ponovo – ulaganja u kulturnu i kreativnu industriju, kako bi opet to stvorili. Naravno, to što smo mi izmješani, što smo Bosna i Hercegovina, to je samo bonus, ali svuda to funkcioniše na isti način…

* Privlače li kreativne industrije mlade?

– Upravo, sektor kreativnih industrija privlači mlade jer ona obuhvata i gejming, IT sektor…Pored SFF -a imamo i druge festivale. Sve ovo privlači mlade ljude kao radnu snagu. Kada smo razgovarali o poticaju za film koji smo uveli 2019. godine, razgovarali smo upravo sa tvorcima SFF- da se ovde ne radi samo o režiserima, koji idu po novac negdje drugo i snimaju na drugim lokacijama. Recimo, film o Bosni snima se u Mađarskoj…Nije samo to problem. Problem je što mladi – tonci, majstori rasvjete, ljudi iz produkcije, koji nisu umjetnici, nego raspolažu vrlo dobrim i vrlo traženim zanatima sele se u Beograd jer se tamo snima. Mi hoćemo da zadržimo te ljude, i ne samo to, nego želimo da i drugi mladi dođu ovde.

*Ove godine u pozivu na 28. SFF-a istaknuta je green opredeljenost Sarajeva. Šta to konkretno znači i koje konkretne aktivnosti su s tim u vezi preduzete, koji su vam planovi u budućnosti?

– Osvješćenost oko zaštite okoliša je sličan problem kao i s osvješćenošću da u kulturu morate ulagati. Zelene politike su jako skupe. Vi, kada prelazite sa nekog smeća koje ložite u lošoj peći ili uglja koji ima visok nivo sumpora morate obaviti ogromna ulaganja da biste prešli na čistiju tehnologiju. I ovde država mora raditi na podizanju svijesti. Da građani prihvate da je zaduženje i ulaganje u projekte te vrste nešto što je neophodno i nešto što moramo raditi sad i odmah. Kanton Sarajevo i SFF, koji je podigao tu priču u javnosti okupili su opštine iz Istočnog Sarajeva i predali aplikaciju za Brisel za platformu koja se zove „100 neutralnih gradova“ posredstvom koje bi trebalo da počnu da se razvijaju projekti u kojima će se tačno meriti kako da dođemo do neutralnosti u smislu zagađenja okoliša. SFF je prvi prihvatio ovaj izazov, odlučivši da prvi počnu sve da mjere. Da auti moraju biti električni, da avio karte moraju biti neutralisane nekim drugim okolišnim politikama same organizacije festivala, da se ove vaše akreditacije moraju reciklirati, da se ovo ( pokazuje na žurnal SFF-a prim. A.Ć.)) verovatno više neće ni printati. To je suštiniski nešto što je podizanje svijesti.

Revolucija javnog prevoza u Sarajevu

U razgovoru za Danas Forto kaže da njegova kantolna vlada sad radi na revoluciji javnog prijevoza. – Mi želimo nešto što je pre par godina bilo nezamislivo. Želimo veliki novac da uložimo u tramvaje i trolejbuse. Ne samo za obnavljanje flote voznoga parka da to budu nova vozila, nego i proširenje linija. Da imamo novu tramvajsku prugu, koja je jako skupa. Ljudi kažu: „Pa, treba li nam to?“ – „Treba“. Treba nam tramvaj, treba nam trolejbus jer su na struju, a uskoro ćemo, kad dođe vrijeme za to, insistirati na tome da svi autobusi budu na struju. Sve to se onda mjeri kroz program neutralnosti, i jako je bitno što kad vi krenete sa tim velikim ulaganjima na taj način, onda i drugi to prate. Kao što je priča o ulaganju u kulturu, priča o promjeni svijesti, tako je i u ovom slučaju – konstatuje Edin Forto.