Priča o Šekspirovom Hamnetu i Hamletu 1

Majsko izdanje tradicionalnog Laguninog književnog kluba prvog petka u mesecu biće večeras u neku ruku produžetak Svetskog dana knjige tokom kog je ovog 23. aprila obeležena 405. godišnjica velikoj Vilijama Šekspira.

Tema 75. Laguninog književnog kluba je poslednji roman jedne od najpoznatijih savremenih britanskih i irskih književnica Megi O’ Farel “Hamnet” posvećen rano preminulom Šekspirovom sinu, traumatičnoj temi gubitka deteta i univerzalnoj iscelitelskoj snazi umetnosti i pisanja koja stoji iza piščevog dramskog remek dela “Hamlet”.

O “ovom romanu, koji se u Laguninom izdanju na srpskom jeziku  pojavio krajem 2020,  u prevodu Branislave Radević-Stojiljković, večeras će sa Tanjom Vučković na Istragram profilu ove izdavačke kuće razgovarati književni bloger Marko Kovačević.

Iako iza sebe ima osam višestruko nagrađivanih romana sa visokim tiražima, kao i autobiografiju “Ja sam, Ja sam, Ja sam” iz 2017,  Megi O’ Farel tvrdi da je “Hamnet” glavna knjiga – “DNK njene spisateljeke karijere”.

Prema njenim rečima, opčinjenost pričom o Šeksirovom rano izgubljenom sinu drži je od 16. godine i samo se produbila na studijama engleskog jezika na Univerzitetu Kembridž.

U intervjuima za britanske medije Megi O’ Farel podseća da se Šekspirov sin i do sada, do duše po drugim imenom, pojavljivao “na sceni i na platnu” zahvaljući Benu Eltonu, Kenetu Brani, Dejvidu Mičelu, ali istovremeno ističe da se u njenom romanu prvi put jasno dovode u vezu Hamnet i Hamlet.

“Osamdesetih godina 16. veka, jedan par živeo je u Ulici Henli, u Stratfordu, i imali su troje dece: Suzanu i blizance Hamneta i Džudit. Dečak Hamnet umro je 1596, u uzrastu od 11 godina. Otprilike četiri godine kasnije, njegov otac je napisao pozorišni komad pod nazovom “Hamlet””, ističe britanski uredno Megi O’ Farel u  Istoriskoj zabelešci – kratkom prologu ove knjige.

Uprkos činjenici da su Hamnet i Hamlet dva oblika istog imena ravnopravno korišćena u matičnim knjigama u Stratfordu krajem 16. i početkom 17. veka,  Megi O’ Farel, ipak, priznaje da je teško dokazati direktnu povezanost dečaka i drame, zbog čega je, kako kaže, ipak, “oprezna kada Šekspirovu biografiju nameće njegovom delu”.

– Jedna od stvari koja me je podstakla na pisanje romana bila je utisak da je Hamnet, dečak, previše previđen. Bio je previše previše potcenjen. Nije mu dat glas dovoljno važan – srećan je ako dobije možda dva minuta u očevoj biografiji. Spominje se da je rođen, a zatim da umire. Njegova  smrt završeva se statističkom analizom smrtnosti dece u 16. veku. Hamnet je preminuo usred leta u godini kuge, ali je očigledno  da se zapravo ne zna od čega je stvarni Hamnet Šekspir umro. Uzrok smrti nije zabeležen, samo njegova sahrana. Uvek me je intrigirala činjenica da Šekspir nikada, ali nikada, ne spominje kugu –  ni u jednoj drami ni u poeziji, što je fascinantno – ukazuje Megi O’ Farel.

“Hamnet”, u kome važno mesto ima i epidemija kuge u elizabetnasko doba, objavljen je u Velikoj Britaniji prošle godine na početku pandemije virusa korona što mu je dalo poseban savremen kontekst i novu dimenzija medijskog posmatranja na Zapadu. Megi O’ Farel sama ističe da joj je sad gotovo nestavrno to što “jedno užasavajuće poglavlje romana govori o tome kako se bolest proširila svetom od majmuna prepunog buva u Aleksandriji do jedne krojačnice u Strafordu gde se Hamnetova sestra bliznakinja Džudit zarazila”.

“Knjiga u kojoj je O’ Farel iscrpno istražila i pokušala da verno preslikati iskustvo Šekspirovom života i njegove supruge Agnes u razdoblju gubitka deteta, govori o poznatoj priči o izolaciji i strahu usred opake pandemije. Njen blistavi portret braka i tuge, kao i korijeni umetničke inspiracije, što nagoveštava i naslov knjige, usred kuge nude dodatnu snagu, emocionalno eksplozivno prelamanje naše dublje kolektivne, savremene borbe”, ocenjuje  britanska štampa.

Ponosna na irski pasoš

Izdavačka kuća Laguna objavila je svih osam romana Megi O’ Farel.  Ona je rođena u Severnoj Irskoj 1972, a od Bregzita ističe da je ponosna  na svoj irski pasoš. Odrastala je u Velsu i Škotskoj, jedno vreme živela u Londonu i Hongkongu. Njeni romani: “Kada si otišao”, “Daljina među nama”, “Ruka koja je prva držala moju”, “Mora da je ovo to mesto”, “Talas vreline”, “Kako je nestala Esmi Lenoks”, “Ljubav moje ljubavi” prevedeni su na tridesetak jezika, Sa suprugom takođe piscem Vilijemom Satklifdom i troje dece živi u Edinburgu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari