Promocija knjige “Konstantinović. Hronika” u Mikser house Sarajevo 1Foto: Novi optimizam

Na svoj prvi radni dan u Sarajevu Mikser house Sarajevo, u saradnji sa Pokretom Novi optimizam i listom Danas, organizovao je prvu promociju knjige beogradskog autora Radivoja Cvetićanina “Konstantinović. Hronika”.

Na promociji u Sarajevu govorili su sarajevski pesnik Mile Stojić, književnici Miljenko Jergović (Zagreb) i Svetislav Basara (Beograd), zatim bivši ambasador Srbije u BiH Grujica Spasović, te autor knjige Radivoj Cvetićanin, dok je moderator bio novinar lista Danas Zoran Panović.

„U biografijama često cvetaju banalnosti“, započinje promociju Mile Stojić. Sarajevski pesnik ukazao je i na to da se Cvetićanin na samom početku ograđuje od biografskih metoda i smešta ovu knjigu u međužanrovski prostor, istovremeno je određujući kao hroniku, naglašavajući da je ona pre svega građa za neku buduću biografiju. Odista, kada se čita, ona jeste knjiga o Konstantinoviću ali je u velikoj meri i knjiga o jednom vremenu, o jednoj zemlji i konačno knjiga o svima onima koji u njoj mogu i žele da se prepoznaju. Ona je, kako kaže Stojić, „arheologija jednog potopljenog sveta koga su preuzele bitange“.

Sarajevo je po ko zna koji put pupak sveta, žižna tačka u kojoj se sve uveličava pa i sam Konstantinović. Njegove reči „ako u Sarajevu nema kuće za mene, onda je nema ni u Beogradu ni u Zagrebu“, citiraju se više puta ove večeri. Spontano, na njih podseća prvo Stojić, posle i Grujica Spasović, jedan od osnivača Danasa i bivši ambasador Srbije u BiH.

„Konstantinović je“, veli Stojić „u vremenima kada su svi napadali Srbiju, verovao u Srbiju koju će svi voljeti!“ Svetislav Basara direktno se nastavio na Stojićeve reči o ljubavi prema Srbiji i patriotizmu: „da neko voli Srbiju, od svih onih koji tvrde da je vole, a samo bi detektor laži mogao pokazati pravu istinu, ne bi danas Srbija izgledala kao deponija“. Takođe, dugo je i nadahnuto pričao o Filozofiji palanke i palanačkom mentalitetu, kako ga je video Konstantinović.

Miljenko Jergović ukazao je na to da je Konstantinović nepročitan i neshvaćen autor. Sa dozom ironije govori o tome kako je veliki broj ljudi posle prve rečenice Konstantinovićeve Filozofije palanke, čuvene rečenice „iskustvo nam je palanačko“, nije odmakao dalje. I da je zbog te neshvaćenosti, suštinski ostao poražen u svim segmentima svoga života i dela.

Sam Cvetićanin ne veruje u konačnu poraženost Konstantinovića. To je i smisao njegove knjige. Ne jenjava interesovanje za Konstantinovića, njegovo delo stalno stiče nove čitaoce, njegovi romani su danas bliži nekoj novoj, mladoj publici svikloj na frgmentarni pogled na svet, nego što su to bili kada su nastajali i karakterisani kao eksperimentalni i teško razumljivi.

Tekst Radomira Konstantinovića “Vraćanje Sarajevu” čitao je sarajevski glumac Emir Hadžihafizbegović: „ … i kada uđete u razgovor s nekim onda vam je uglavnom kao kod Jonseka, u Rinocertontima, svaki ima gotov stav, ima apriornu misao, to je jedan stravični apriorizam na delu, odnosno jedan teror nad mišljenjem ili slobodom ličnosti – ne da vas slušam i da vas čujem šta vi to meni kažete, da razmislim, da odgovorim ili ne odgovorim. Dakle: da razgovaramo. Nego – ja tebi da kažem i doviđenja! Dakle, iza toga stoji izvesna vrlo jaka stvar, postoji nova, neću reći klasa, ali strahovito jak sloj, međunarodni naravno, zanimanje i profesija političar. Sve manje je to pitanje svesti i savesti, kao ono o kome smo govorili u literaturi, nego je to pitanje profesije i izvesne tiranije nad svima. Nema lekara, nema zubara, nema inženjera, ima političara! Oni su na prvim stranama, i kad su sjajni, kad su na prvim stranama, ja ne volim, ja volim svet u kojem su oni na poslednjim stranama.“

„ … i on ne može više da govori o drugim stvarima, nego jedino o problemima nacije i jezika. Ali, ja bih mu umesto nacije pokazao groblje – evo ga sutra na njemu! Ali on neće da gleda u grob, nego u naciju. Nije lud da gleda u grob! Ako gleda u grob, mora da gleda u problem egzistencije. Ako gleda u problem egzistencije, mora malo da se zatrese…“

Na prvoj godišnjici smrti ovog velikog pisca, Pokret Novi optimizam pokrenuo je inicijativu u Subotici da se osnuje Odbor za očuvanje misaonog nasleđa Radomira Konstantinovica. Od tog trenutka Novi Optimizam je deo svih aktivnosti tog Odbora i svih drugih delovanja koje doprinose tom cilju.

Naredna promocija knjge Radivoja Cvetićanina biće održana u Beogradu u UK “Parobrod” 19. septembra.

Na godišnjicu smrti Radomira Konstantinovića i petogodišnjicu od pokretanja Odbora 27. oktobra, Pokret Novi optimizam organizovaće treću po redu promociju knjige u Novom Sadu – Radio café (Radio  021), u 19 časova.

Autor knjige “Konstantinović. Hronika” RADIVOJ CVETIĆANIN (1947.) diplomirao je književnost na Beogradskom univerzitetu. Kao novinar pisao je u vodećim srpskim listovima Politici i Borbi, i u nedeljniku NIN, a suosnivač je i nezavisnog dnevnika Danas, čiji je komentator. Priređivač je knjige “Nova Evropa”, o diplomatskim izveštajima Miloša Crnjanskog. Bio je savetnik predsednika Srbije Ivana Stambolića, i predsednika Vlade SR Jugoslavije Milana Panića. Prvi je ambasador Srbije u Hrvatskoj. Tu dužnost obavljao je od 2005. do 2009. godine. O ambasadorskim danima, 2012. objavio je dnevnik “Zagreb indoors”.

Knjiga “KONSTANTINOVIĆ. Hronika” na 815 strana, uz oko 100 fotografija, dokumenata i ilustracija, i 1.000 imena u Indeksu ličnosti, govori o životu i delu književnika i filozofa Radomira Konstantinovića.

Izdavači Dan graf (Danas) iz Beograda i Fondacija Stanislav Vinaver iz Šapca veruju da je u pitanju NAJVEĆA BIOGRAFIJA SAVREMENE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari