Tinejdž roman protiv površnosti mladih generacija 1Foto: Kreativni centar

Posle prve dve knjige „Igra odrastanja“ i „(Ne) pitaj me ko sam“ ovenčane nagradama „Neven“ 2014. i „Politikin zabavnik“ 2015. godine, pisac za decu i psiholog u 14. beogradskoj gimnaziji Ivana Lukić nedavno je objavila novi tinejdž roman u formi intimnog dnevnika „Početak nečeg velikog“.

Izdavač njene nove knjige, nedavno predstavljene na sceni Omladinskog pozorišta Dadov, kao i u slučaju prva dva naslova, jeste Kreativni centar.

– „Početak nečeg velikog“ nastao je nekako slučajno, iz zapisivanja raznih razgovora i situacija sa decom i njima bliskih stvari. Sve to se uobličilo u dva dela – jedan maštovit i imaginativan i drugi realniji, racionalniji sa konkretnim događajima, doživljajima, emocijama, koji su vezani za odrastanje jednog prosečnog sadašnjeg tinejdžera. To je jeste neka varijanta intimnog dnevnika, koji iz različitih perspektiva pokazuje šta može da bude problem, o čemu razmišlja, koje sve emocije ima neko ko je danas tinejdžer. Tu ima univerzalnih stvari, karakterističnih za svako odrastanje, mada ova generacija nosi neke specifičnosti o kojima svi dosta pričaju – kaže za Danas Ivana Lukić.

Na pitanje šta se podrazumeva pod dobrim tinejdž romanom, kao nekom vrstom novog žanra u književnosti za mlade, Ivana Lukić kaže da je suština da bude „napisan jezikom koji deca razumeju i da pronađe pravi kanal za njihova interesovanja kroz koji pisci mogu da plasiraju prave vrednosti“.

– Na nama je da kažemo sve ono što u suštini mladi čitaoci treba da čuju, ali pošto imaju otpor prema knjigama, pogotovo debelim, i čitanju, važno je da to bude kraća forma i da pogađa ključne stvari kad je reč o njihovim trenutnim interesovanjima, u kojima mogu da se prepoznaju i „prime“ na knjigu, a da usput saznaju i nešto što im je zaista korisno – objašnjava sagovornica Danasa.

U „Početku nečeg velikog“, koji je namenjen uzrastu starijem od 15 godina, glavna junakinja u ispovednom tonu prvog lica govori o nesigurnosti, odustajanju, konfliktima s roditeljima, profesorima, školi, dosadi, prvim ljubavima, raznim skrivenim i javnim pitanjima, međugeneracijskim odnosima, dilemama i životnim izborima. Na pitanje koliko joj ovakvo pisanje olakšava to što je školski psiholog, Ivana Lukić odgovara da joj posao omogućava da iz prve ruke prati ono šta se dešava kod mladih, kroz šta prolaze, česte i brze promene rečnika, interesovanja, društvenih mreža…

– Menja se ono što je vidljivo, dok suština ostaje ista. Generalno, mislim da je prisutna velika površnost zbog tih društvenih mreža, jer se mnogo toga svelo na prikazivanje materijalnih statusa, ko je gde bio, šta je jeo, koju garderobu ima… Izgubile su se neke prave vrednosti, na kojima treba raditi, jer i one mogu da se plasiraju na društvenim mrežama. Mi treba da radimo da mladi te vrednosti uočavaju, da vide da se ličnost razvija i čitanjem knjiga, odlaskom u pozorište i bioskop… – ističe Ivana Lukić.

Prema njenim rečima, ova knjiga pisana je zapravo na „oba nivoa, jer je i roditeljima treba pomoći kao i deci“.

– U svakodnevici se izgubila suština komunikacije. Zato je jako je bitno da kažemo šta očekujemo, šta mislimo, zbog čega brinemo, da iz svog ugla iznesemo šta nije u redu i zbog čega. Moja junakinja je smislila recept za sebe: pohvali me, potapši me, zagrli me, poljubi me – kaže Ivana Lukić.

Na pitanje da li je danas probleme mladih moguće rešavati bez „superženica“, kakva je u „Početku nečeg važnog“ njena koleginica psiholog, Ivana Lukić odgovara da „po prirodi stvari psiholozi koji jesu obučeni mogu najbrže da pomognu, ali da mladim osobama u pronalaženju pravog puta može da pomogne bilo koja bliska odrasla osoba u koju imaju poverenje“, kao što je u njenom „slučaju“ to bila njena starija sestra.

Vizuelni tipovi

Knjigu „Početak nečeg velikog“ ilustrovala je Marica Kicušić, koja je, prema rečima Ivane Lukić, „fenomenalno pogodila nit – poetičnost i liričnost njenog teksta, koji ‘plovi’ između sveta stvarnosti i sveta imaginacije“. „To je veoma važno jer su – sadašnje generacije mnoge više vizuelni tipovi. Jedna od devojčica koja je učestvovala na promociji u Dadovu rekla je da je moju knjigu ‘(Ne) pitaj me kako sam’ kupila zbog korica, ali da joj se posle dopao i sadržaj. Neka od dece koja su na promociji kupili ovu novu knjigu i odmah počela da je čitaju tvrdili su da sam u njoj baš njih opisala“, kaže Ivana Lukić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari