Dimitrije Vojnov: Ironija sudbine 1Foto: Stanislav Milojkovic

Apsolutna medijska zvezda protekle nedelje u uzbunjivanju javnosti povodom zabrane filma „Mezimica“ je bio Dimitrije Vojnov, dramaturg, scenarista, glumac i filmski kritičar.

Objavu o tome je dao Tviteru predočivši najširoj publici i scenario filma koji je on imenom i prezimenom potpisao u originalnoj varijanti, a u izmenjenoj pod pseudonimom Kosta Marković, koji je inače lik iz filma „Opasan trag“ – agent DB-a koji se bori protiv iredentista a kojeg tumači Bata Živojinović.

Dalje, koliko se iz medijskih napisa dalo shvatiti, do modifikacije scenarija, kojem je Filmski centar Srbije inače prvobitno odobrio sredstva 2017. došlo je zato što je on odjednom postao „antisrpski“ jer su u njemu srpski policajci negativci koji se bave švercom ljudskih organa.

Reditelj Nemanja Ćipranić je legao na rudu i pod pritiscima bez znanja scenariste promenio scenario, a Vojnov je doznavši za to reagovao ne bi li odbranio svoje autorstvo. On ipak pod pseudonimom s FCS-om potpisuje aneks ugovora na izmenjenu verziju jer je, kako je kazao, želeo da bude konstruktivan i da se film kome su odobrena sredstva realizuje. Međutim, onda od cele priče, i to devet dana pred početak snimanja odustaje producent Svetozar Cvetković potpisavši o tome ugovor sa FCS- om.

Prema jednoj verziji Cvetković je to učinio sporazumno, po drugoj, pod pritiskom Jelene Trivan, predsednice Upravnog odbora FCS. Vojnova su podržali Srđan Dragojević i Nikola Kojo, jedan od glavnih glumaca u „Mezimici“, a ubrzo i Dragan Bjelogrlić koji inače nije hteo da prihvati ulogu u tom filmu. O svemu se diskutovalo na Grupaciji za kinematografiju iza zatvorenih vrata koju su neki od samih učesnika nazvali „brlogom“, a Vojnov je posle toga izjavio da se ne čudi što su njega za sve okrivili.

Priči se ne vidi epilog, osim da je ovdašnja kinematografija postala sinonim za umetničku disciplinu u kojoj se najviše mulja i gde je glavnog uzbunjivača Dimitrija Vojnova sustigla ironija sudbine da njegov uradak dobije etiketu „antisrpski“ iako važi za ljutog desničara. Tim pre što je Vojnov, prema rečima Bjelogrlića, etiketu „antisrpski“ prikačio filmu „Teret“.

Vojnov je pak jednom izjavio da svaka velika kultura pokazuje svoju snagu time što je spremna da govori o svojoj mračnoj strani, ali da je ovde to problem zato što se to bavljenje zbiva unutar jedne inferiorne kulture. „Otud mnogi naši filmovi sa kritičkim stavom nisu istinsko preispitivanje već pokušaj da se umetnička inferiornost prevaziđe kroz politizaciju. Jedini patriotizam koji treba da važi u filmu jeste vezan za njegov kvalitet“, smatra Vojnov. On je etiketu „antisrpski“ inače već jednom iskusio s filmom „Šišanje“ u pisanju čijeg scenarija je takođe učestvovao.

Rođen je 29. avgusta 1981. godine u Beogradu. Omiljen film mu je „Zločin na talasima“ Ketrin Bigelou zbog kojeg je i počeo da se bavi filmom i popularizuje isti u najrazličitijim varijantama – kao dete-glumac u filmu „Tito i ja“ gde je maestralno odigrao lik dečaka Zorana, a od 16- te kao filmski kritičar najpre magazinu X Zabave a potom na filmskom blogu Doba nevinosti.

Kao scenarist ili koscenartist je radio za filmove „Montevideo“, „Doktor Rej i đavoli“, treći deo „Anđela“, „Jesan samuraja“, „Mali Budo“ i „Ederlezi rajzing“. Zanimljivo je da je filmskom kritikom počeo da se bavi kao dečak sa svojih 12 vodeći dnevnik o odgledanim filmovima kojima je davao ocene.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari