Dušan Makavejev: Nesputan 1Foto: Stanislav Milojković

Dušan Makavejev Mak, naš najveći reditelj, scenarista i jedna od „najsubverzivnijih figura u istoriji moderne kinematografije“ postao je počasni doktor Fakulteta dramskih umetnosti.

Ovu informaciju prokomentarisao je u skladu sa svojim nesputanim duhom rekavši da je već neko vreme i sam okružen doktorima, te da sada može s njima i egal da razgovara. – Još uvek ne znam do kraja šta zaista znači umetnik, a još manje doktor umetnik, ali u svakom slučaju – hvala! – poručio je Makavejev povodom priznanja.

Samo pominjanje imena ovog autora budi iz dremeža jer sve ono što je Makavejev stvarao ili govorio opire se uobičajenom, naučenom, očekivanom. NJegova ostvarenja tragaju za oslobođenim gledaocem jer i on sam gleda na svet poput deteta – širom otvorenih očiju. Kad snima prvomajsku paradu njemu je zanimljiviji seljak koji vodi svinjče preko trga i načičkan narod po krovovima od „glavnog lika“ koga svi čekaju – Maršala, a koga on smešta na sam kraj filma i to dok blazirano gleda na sat. Isto se ponaša i kad se zadesi ispred dve neobične Kedlerove skulpture čije nizove žica s plehčićima pasionirano opisuje, uz konstataciju da ovo delo čeka da ga ljudska ruka nekog posetioca zaljulja, pa da ono počne da se njiše u svom čudnom baletu… – Umetnost treba cimnuti, pa šta bude – zaključio je Makavejev koji je upravo u duhu ove ideje stvarao zalažući se uvek za živ, interaktivan odnos između publike i dela.

Rođen 1932. u Beogradu. Roditelji su mu bili Sergije Makavejev i Jelka rođena Bojkić, prva žena diplomirani veterinar u Jugoslaviji. Diplomirao psihologiju i filmsku režiju. Pedesetih godina jedan je od najistaknutijih kinoklubaša, kada nastaju njegovi prvi filmski uradci među kojima i horor „Pečat“ (1956) u kojem igra Jovan Ćirilov. Neka od najznačajnijih ostvarenja Makavejeva su: dokumentarac „Parada“ iz 1962, igrani filmovi „Čovek nije tica“ (1965) u kome se vidi njegova „karnevalska poetika“ – kombinovanje dokumentarnog i igranog materijala, česta upotreba kamere iz ruke, ironija, razigranost, bizarni detalji, politička i erotska provokativnost. Seksualnost, je često propitivao u svojim filmovima, a najradikalniji primeri toga su „W. R. Misterije organizm“a i „Sweet Movie“. Ovaj prvi je bio bunkerisan 16 godina (od 1971. do 1987.) dok je „Slatki film“ bio nekoliko godina zabranjen i u Velikoj Britaniji. Antologijski su i filmovi „LJubavni slučaj ili tragedija službenice PTT“ (1967) i „Nevinost bez zaštite“ koji je osvojio Srebrnog medveda i nagradu međunarodne kritike. O opusu Dušana Makavejeva napisane su brojne knjige, a Raša Popov je njegovom talentu posvetio i pesmu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari