Perica Ognjenović: Nije Zvezda nego Zvijezda 1Foto: Srdjan Stevanovic/Starsportphoto ©

Ostao je upamćen po fenomenalnim driblinzima u dresovima Crvene zvezde i Real Madrida, s tim u vezi njegov prvi samostalni trenerski posao zabeležen je gotovo u svim pisanim medijima.

Nakon angažmana u FSS, u kojem je vodio mlađe reprezentativne selekcije, Perica Ognjenović dobio je prvi trenerski angažman u klupskoj konkurenciji.

On će imati težak zadatak da Zvijezdu 09 spasi ispadanja iz Premijer lige BiH. Klub iz okoline Bijeljine trenutno je poslednji na tabeli sa samo osam bodova posle 22 kola, odnosno deset manje od prve ekipe „iznad crte“, Mladosti Doboj Kakanj.

Ognjenović je sa svega 17 godina stigao u Crvenu zvezdu. I sam je pričao da je prethodno faktički bio pred potpisom za Partizan, ali i da je Nenadu Bjekoviću iskreno poručio, iako su mu crno-beli nudili bolje uslove, da ga srce vuče ka Crvenoj zvezdi. U crveno-belom dresu osvojio je jednu titulu i tri nacionalna kupa, ujedno gradeći karijeru zajedno sa Dejanom Stankovićem.

Pune dve godine, pre nego što će napraviti transfer karijere, skauti Real Madrida pratili su njegove partije. Nakon Svetskog prvenstva u Francuskoj 1998. bilo je jasno da će karijeru nastaviti na Santjago Bernabeu stadionu. Nažalost, tokom internacionalne karijere doživeo je brojne povrede.

Vinsent del Boske imao ga je u planovima; Ognjenović je čak i počeo prvih pet-šest utakmica sve dok se nije suočio sa problemom povrede živca na petom kičmenom pršljenu. Del Boske ga je jako cenio, trebalo je da bude starter u polufinalnom susretu Lige šampiona 2000. između Reala i Bajerna, ali se povredio tri dana pred utakmicu, zbog čega nije nastupio ni u finalu protiv Valensije.

Za utehu, bio je deo generacije koja je 2000. osvojila Ligu šampiona, a sa Realom je podizao pehare i u LA Ligi i Superkupu Španije. Prelaskom u Kajzerslautern vrlo brzo polomio je kost u stopalu, dok je u Dajlenu završio odiseju zbog pojave SARS-a u Kini. Od 2003. do 2011. promenio je šest klubova i ni u jednom nije odigrao na nivou svog talenta.

U Realu su ga zvali Atomski, zbog niskog rasta i neverovatne brzine. U Madridu se najviše družio sa Peđom Mijatovićem, a u dobrim odnosima je bio i sa Davorom Šukerom, odnosno Robertom Jarnim.

Važi za mirnu i povučenu osobu, mekog karaktera. Nikada se nije eksponirao, iako je jedan od petorice naših fudbalera koji su ikada profesionalno igrali za Real Madrid. Rođen je 24. februara 1977. u Smederevskoj Palanci; kraće vreme bavio se menadžerskim poslom, kao i trenerskim u Omladinskoj školi Crvene zvezde. Oženjen je i ima dve ćerke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari